Jump to content
IGNORED

Predmeti, predmeti


woodooinstalater

Recommended Posts

kamas(n)e, gamas(ne) – Gamasche (nem.)omotaci od tanjeg ili debljeg platna, ucvrcivali su se ispod cipele i obicno zakopcavali, ponekad bisernom, dugmadi sa strane.nastali krajem devetnaestog veka, kao mladja i skracena verzija prvobitno koznih dokolenica koje su ljudi, i zene, nosili jos od sedamnaestog, da zastite obucu i clanke nogu od prasine, blata i vode.post-131-1260530565.jpgDuza verzija je ponegde ostala deo vojne uniforme.post-131-1260532007.jpgizmedju 1910. i 1930, bele ili sive, postaju elegantni modni detalj u sklopu boulevard style-a, znak raspoznavanja gangstera i dendija. i, uz frak i svilenu kravatu, mladozenja (za ilustraciju v. sudbinu entoni idna).post-131-1260530860.jpgpost-131-1260532031.jpg polovinom 1940-ih sa scene ih izbacuje nezgrapna i ruzna, ali jevtina i nepromociva galosa.poz

Edited by le petit nicolas
Link to comment
  • Replies 90
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • woodooinstalater

    53

  • le petit nicolas

    10

  • расејан

    4

  • Ras

    4

Ovaj je znao da ih nosi...Britanska modna skola, prosirila se i na bivsu JNA, pedesete...00120.jpgDoduse, bile su u dobrom drustvu:00121.jpgThe King, Queen and Princess Royal inspect…

Link to comment
Ovaj je znao da ih nosi...
ponesto nije slucajno...(zbog ogranicenja od 100 kila u prvi post nisam postavila freda-mladozenju.)post-131-1260560336.jpg... a ni ponesto drugo...poz Edited by le petit nicolas
Link to comment
00394.jpgPraker, praherNazivi pod kojima je (bio) poznat i koji su odboru poznati.Sigurno ih ima jos, dobrovoljni prilozi se primaju.Naprava koja je sluzila da razbije san i ulepsa nedeljna jutra, kada je zvuk njenog udaranja po tepisima bio sastavni deo beogradskog (i sire) urbanog nedeljnog prepodneva.Proterali su ga raznorazni usisivaci, rip kirbi type, dubinska pranja, a sa njim su svaku funkciju osim dekorativne i sportske izgubile i one metalne konstrukcije koje su podsecale na stative za mali fudbal i u pauzama tresenja tepiha upravo tome i sluzile. Igra se zvala viktorija, bio je to cisti fudbal koji se igrao na jedan gol. Ili su se, ubijanja vremena radi, samo pucali penali.Njime se udaralo po tepihu, proizvodio je cudan, potmuli zvuk, a po ucestalosti istog i elanu kojim je proizvodjen mogli ste bez greske da odredite kakva situacija i sticaj okolnosti, nocni i jutarnji, su goru polovinu u nedeljno jutro, dok drustvo sedi u omiljenoj kafani iz kraja, isterali na obavezno i periodicno tresenje tepiha. Da ne bude zabune: udaranje puno elana, prakerom po tepihu nije uvek moralo da znaci posledicu istog takvog elana ispoljenog prethodne noci; moglo je da znaci i potpuno obrnuto, zamenu teza takoreci.Tek ljubazan poziv na kafu od strane bolje polovine, upucen sa nekog sprata, jasno i glasno, da svi cuju, mogao je da razresi tu dilemu.Ako poziva nije bilo, ponosni udarac se povijen pod teretom isprasenog tepiha, simbola zivota koji mu se svom tezinom navalio na ramena, vracao u stan. Sa sve prakerom u ruci.Bilo je raznih modela: od brezovog ili nekog drugog drveta, do metalnih, zicanih modela, koji su obelezili njegov kraj kao tehnoloskog dostignuca, i kao svaka tehnika, ubili dusu u njemu. A on je samo istresao – prasinu. I bio agresivan samo i onoliko koliko i njegov ponosni korisnik.00393.jpgIma, postoji, jos jedna varijacija koriscenja, pominjemo je samo istorijske istine radi: koriscenje prakera od strane domacice, glavom i bradom, vikleri, slafrok i cigareta obavezni: u tom slucaju, osim ako se nije radilo o inokosnim pripadnicama takozvanog slabijeg pola, takozvanim ostrokondjama, niste mogli da ni u tragovima imate dilemu ko je u stvari mracni predmet zelja i po kome se zaista udara - on se opet nocas zapio i eno ga gore u stanu, spava.
Link to comment
  • 2 weeks later...

BarikadaSimbol gradske pobune, ispred nje se nema kud, iza nje takodje: jedan grad na svetu ih je rodio i platio, pobedjivao na njima, ili bivao pobedjen, a da pobednici nikada nisu bili sigurni da, koliko sutra, nece nici nove barikade, sa nekim novim ljudima iza….Pobuna u gradu je uvek bila bezizlaznija od pobune na selu, ‘smijesane najlakse se piju’ – nocna mora vlastodrzaca svih fela.Da bi se covek nasao iza njih morao je da bude ocajan, odlucan da pokusa da promeni ono sto je imalo da se menja i, iznad svega – hrabar.Da bi se napravila, bio je dovoljan materijal koji se nasao pri ruci, dobro izabrano mesto i pobuna je mogla da pocne.Pobuna, sveto i neotudjivo pravo coveka, jos od Prometeja.Bile su i svojevrstan filter: kada do njih dodje, naprasno su nestajali politicari, oni koji sve znaju, koji bi da drze govore, nesto ucare. Na njima se, naime, mogla da ucari samo pogibija ili, u najboljem slucaju, ranjavanje, progonstvo…. Cifte i male ducandzije su zatvarale ducane i spustale roletne za vreme izbora na barikadama.Krilo ove barikade, stan iz koga se pomaze ljudima na barikadi, dole na ulici, porodicno, ima pedigre: adresa je Rue du Fauburg St. Antoine...Malo je poznato da je Hausmann-ova velika rekonstrukcija Pariza, sredinom 19. veka, bila neposredna posledica barikada iz 1848. godine: sa pariskih bulevara je nestala – kocka, kaldrma. Materijal izuzetno pogodan za izradu barikada i jos neke namene.Kao sto je malo poznato da je odluci da se od Rakovice napravi industrijsko naselje, izmedju dva Svetska rata, kumovao upravo njen – polozaj. Pobunjenike koji bi iz Rakovice krenuli ka gradu bilo bi lako zaustaviti u onom useku kod Konaka….<object width="480" height="295"><param name="movie" value="http://www.youtube.com/watch?v=A-1LvAHiEsY&feature=related"></param><param'>http://www.youtube.com/watch?v=A-1LvAHiEsY&feature=related"></param><param name="wmode" value="transparent"></param><embed src="http://www.youtube.com/watch?v=A-1LvAHiEsY&feature=related" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="480" height="295"></embed></object>BTW: ilustracije, litografije, su iz ondasnje engleske stampe. Iz novina, takoreci.

Link to comment
  • 3 weeks later...

DrakkarU korenu ove reci nalazi se zmaj. I to ne samo zbog zmajeve glave izrezbarene na pramcanoj statvi.Remek delo dizajna.Neprevazidjeno.On je, pored toga, bio i strasno oruzje: pojava nemilosrdnih visokih ratnika, plave kose i visokih, vecih varvara nego svi oni varvari stereotipi cije su horde nadirale iz Azije, je gradovima i naseljima na evropskim obalama donosila uzas i razaranje takvih razmera da su prema njima Vandali bili neka vrsta amatera. Plovio je i evropskim rekama, zahvaljujuci malom gazu i posadama koje su znale da ga bukvalno prenesu delovima kopna koje pre njih nije videlo brod.Nepunih 30 metara duzine, pravljen da plovi pokretan veslima na kojima su veslali slobodni ljudi, ali i da jedri pomocu pravougaonog jedra kojim je covecanstvo, smatra se, pocelo da savladjuje plovidbu uz vetar, izveo je covecanstvo iz kolevke pomorstva – Mediterana – na Okean.I uspesno mu se suprotstavio. Dokazano je da je prvi, mnogo pre Kolumba, stigao do obala Amerike.Vikinzi, Varjazi, Normani, mnogo je imena kojima su ih ostali Evropljani nazivali, i vecita je zagonetka sta je male narode sa severa Evrope nagonilo na pohode dalje nego ijedan koji je covek do tada preduzeo. Osim siromastva sopstvene zemlje i njene nemogucnosti da prehrani sopstveno stanovnistvo.Sa njima i na njemu u Evropu su usle i neke drugacije bajke, bajke sumornih mracnih suma i neki bogovi koji ne umeju da se smese i budu ponekad neozbiljni kao bogovi rodjeni na svetlu Mediterana.Njime se upravljalo jednim vecim bocnim veslom koje se nalazilo na desnoj strani broda i koje se nazivalo strijbord. Pomorski jezik je i danas obelezen izrazom koji su mu u nasledje ostavili jedni od najboljih pomoraca svih vremena: ako na brodu, pravom, uzviknete da je potrebno skrenuti desno ili levo – niko vas nece razumeti. Morate reci starboard ili port....Ali, kako god, malo je lepsih predmeta napravljenih covekovom rukom.

Link to comment
  • 3 weeks later...
  • 2 weeks later...

UNIFORMAVerovatno ne postoji predmet koji je manje ljudski, koji vise obezlicuje, ucoporuje….Moze ga se pratiti kroz istoriju kao nepogresiv indikator stanja sloboda (sta god to znacilo) u nekoj ljudskoj zajednici: vise uniformi i odnosa i onih koji ih nose i onih koji sa njima i pored njih zive, manje sloboda – nije bez nista da se, danas i ovde, mnoze razna uniformisana obezbedjenja, specijalci svih fela i svih vrsta, ali to je vec tema za politiku.Nametnuta je kao neophodan i nezaobilazan atribut muskosti – nema pravog muskarca bez uniforme, a koliko je protivprirodna pokazuje i cinjenica da – nema, ne postoji zenstvena uniforma. Fetisiste raznih boja ne racunam.Ona je ujedno i nepogresiv pokazatelj propadanja, sunovrata nekog drustva: mozete da budete sigurni da je, sto je uniforma kitnjastija, kraj sve blizi.Ni takozvane demokratije nisu imune: danas zvuci neverovatno, ali necete naci ni jednog americkog ili britanskog hronicara koji, susrevsi se sa sovjetskim oficirima na kraju Drugog svetskog rata nije izjavio da su bili obuceni u divne, lepo krojene uniforme….Nikako ne smetnuti sa uma da je i najbolje odelo, ponekad samo – uniforma.Sto je samo dokaz vise da cela stvar, kao i svaki seks, pocinje i zavrsava se – u glavama ljudi.Bas kao sto je put od uniformisanog odevanja do uniformisanog misljenja mnogo opasniji i bolniji od onog cuvenog puta zvanog 'iz dupeta u glavu'....Naslednici Napoleonove stare garde su u ovakvim uniformama posli/bili poslati u Prvi svetski rat, rat u kome je mitraljez bio glavni junak jedne price...Postojala je jedna zemlja u kojoj je nositi uniformu bio sveti cilj svakog pravog muskarca i zene. Bas kao sto se smatralo da je umreti za domovinu sa parcetom granate u stomaku najlepsa smrt za pravog arijevca, a da su samo vojnici paznje vredna ljudska bica...I, uzas nad uzasima, jeza: izreka da 'ko nije za cara nije ni za zenu/zenidbu'...http://www.youtube.com/watch?v=-ciFTP_KRy4&feature=related

Link to comment
Cela stvar ima neke veze sa elektrolitima, ali jedno je izvesno:opasna je kao zmija!
Још је опаснија у војничкој варијанти. Плутани чеп, у који се забоду две половине жилета, а за њих вежу крајеви двожилног кабла. Други крај кабла иде право у 220 волти. Ово плута на површини воде, и пази се да жилети не додирну зидове посуде (ако је метална). Исто кува кафу као право, и потврђује аксиом да се ово не користи тамо где сами плаћамо струју.
Link to comment
  • 2 weeks later...

CizmaIma profesija koje bez njih ne mogu: mornari, djubretari, ljudi koji gacaju po kanalizacijama, ribari…Svuda gde je vlazno – ovo je za temu vazna rec, venericna tako reci, svuda gde je potrebno sacuvati suve i ciste noge, ma i po cenu da se pomalo ‘cuju’…Ali – kao deo odece, muske, bila je i ostala simbol gusenja, gazenja, a nositi je znacilo je biti opasan. Ili barem zeleti da te drugi tako shvate.Nastala kao potreba, za konjanike, kao dobrodosla zastita listovima nogu za vreme jahanja, kao pomoc misicima nogu u ‘upravljanju’ konjem, prezivela je i u istoriju ispratila konje, da bi svoje zlatno doba dozivela u vreme ratova na pogon benzinom. Bez nje muskarac nije bio pravi arijevac, komesar nije bio pravi komesar, a ona je morala da bude kozna, crna i do bola sjajna.Prenela se tamo i gde joj nije mesto: prasnjava pesadija, i sa jedne i sa druge strane nosila je kratke, platnene cizme, i u njima noge uvijene u obojke – ako iko jos zna sta je to – sa kilometrazom kojoj bi moglo da pozavidi podosta automobila.Sto je bila sjajnija i luksuznija, a njihova proizvodnja je bila u nadleznosti najboljih majstora i renomiranih radionica, bila je dalje od blata, vozila se automobilom koji je, gle cuda, po pravilu bio, morao da bude, isto tako sjajan i crn.Bila je i moda, modni detalj, i kao svaka moda umela da dotera sebe do apsurda, ali i da se vrati. Muska moda. I muskarcima.I tako, zivela je ona svoj vek, onaj stvarni i onaj strasni, simbolicki, negde ga zivi jos danas, kao i svi simboli te vrste uglavnom u glavama ljudi, kao jos jedan dokaz njihove gluposti. Jer, sta drugo pomisliti kada u 21. veku vidite gardiste kako docekuju i posast odaju nekim glavonjama, obuveni u sjajne kozne – cizme.Rekoh vec da veceg dokaza o idiotizmu uniforme nema od cinjenice da ne postoji zenstvena uniforma.To za cizmu, donekle, ne vazi. Ko je i kako otkrio njene afrodizijacke potencijale ostace tajna.Ko je i zasto stavio na zensku nogu, takodje. I treba.Neka tamo i ostane, jer bile ma kako crne i sjajne ili vec kakve, zenske cizme nikada nece da proizvedu onaj odvratni i poslovicni – bat cizama.http://www.youtube.com/watch?v=a40ZYqMH4G8&feature=related

Link to comment
  • 1 month later...

STIPALJKANaprava stara koliko i potreba da se spreci da vetrovi raznesu sveze oprane predmete odevanja ili bilo koje druge predmete koje je bilo potrebno prati pa zatim susiti u atmosferskim uslovima, izlozene suncu, vetru…Od lopova nije stitila, a dosla je na mesto kamena kojim se, tu odmah, pored vode u kojoj se pralo pritskalo sveze oprano. Da vetar ne odnese.Tehnicki jednostavna, evolutivno je sazrela sa resenjem koje je kao sastavni deo imalo oprugu, lukavo zamisljenu i sto se tice mesta postavljanja i sto se tice oblika. Surogati koji su za ideju imali izbacivanje opruge nisu se dugo odrzali, barem ne na ovim geografskim sirinama.Spada u one izbezumljuce kucne poslove: to zna svako ko je barem jednom bio poslat u dvoriste ili na terasu da okaci punu korpu vesa. Beskrajan rad koji se odvija neki oznacavaju kao relaksirajuci, cak idu toliko daleko da tvrde da se u njemu moze uzivati. Moguce: to isto tvrde i za ribolov.Ide u kompletu sa pripadajucim priborom, konopcem za kacenje vesa pre svega. U simbiozi konopca i stipaljke pojavila su se ortopedska pomagala sa cekrcima ili nekom vrstom kruzne platforme kojima je zadatak bio da smanje hodanje duz konopca. Efikasnost – umerena, osim tamo gde su se primile kao sredstvo da se premosti ulica, od zida do zida. Uz mnogobrojne lokalne varijetete.Ima u njoj nesto mediteransko, sirotinjsko – bice da je pre svega ljudsko: ves koji se leprsa na vazduhu, zene koje cavrljaju prostiruci ga, i – iznad svega – miris sveze opranog vesa koji nikakva masina za susenje nikada nece uspeti da proizvede ili simulira, pucketanje smrznutog vesa koji se zimi unosi u kucu.Kao sto ce djavola da vam bilo koja naprava za susenje onako kao stipaljka i njome pricvrecen ves da vas podsete na jedra nekog broda koji samo sto nije.Nece vam omoguciti ni uvid u dimenzije komsinice iz susednog dvorista prostim uvidom u stipaljkama pridrzavane brushaltere...Ona je u neku ruku zivot: smatraju je neukusom tamo gde pridrzava ves okacen tamo gde mu mesto nije, necete je videti na terasama zgrada od stakla, mermera i nerdjajuceg celika, necete u dvoristima kuca u takozvanim boljim delovima grada, ali ona je znak zivota i to nepogresiv, svuda gde pridrzava nesto po nekim periferijskim dvoristima, terasama derutnih stambenih blokova. Ona se za zivot kaci, to joj je i namena, uostalom. Tamo gde izmedju prostrtog vesa trckaraju deca pod anatemom da ga slucajno ne zakace i isprljaju, a komsinice pronose tanjire sa sveze ispecenom pitom ili vec cim, na probu.I – nekako su one stare, drvene – jedine prave stipaljke. Potamnele od vremena i atmosferilija kojima su bile izlozene, iskrivljene, nanizane na parce kanapa koji se nosi oko vrata, najtuznije su kada ih vidite kao poredjane po konopcu, kao neke jesenje ptice, same i rasturene. http://www.youtube.com/watch?v=GdeXSnQI44M&feature=related

Link to comment

Ovo jeste tenk, jeste oruzje, jeste kao takvo gomila metala koja strasno puno kosta, ne narocito precizno sastavljena, ali je – pored svega recenog – predmet, dizajnerski poduhvat, svrsishodan da cete tesko naci svrsishodniji, na stranu to sto mu je svrha da ubija. I bude ubijen, doduse.S njim su se dela ljudskih ruku poznata kao tenkovi (jos jedan od apsurda u apsurdima prepunoj ljudskoj istoriji – ime je dobio, da se Vlasi ne dosete, po obicnoj bacvi – tank-u i ime mu je ostalo) promenila toliko, da – posle njega vise nikada nisu bila ista.On je svrsishodan, do poslednje pojedinosti, da svrsishodniji ne moze biti. Ni onda kada je nastao, ni danas posle skoro jednog veka.Delo je jednog coveka, pa ga i ta pojedinost cini poslednjim od pre njega i prvim posle njega: nastupilo je doba timskog rada. A nije ga bilo lako izmisliti: morao je da bude prilagodjen proizvodnji i to sto masovnijoj u primitivnim uslovima, sa neobucenom ili priucenom radnom snagom, morao je da bude prilagodjen upotrebi od strane nedovoljno obucenih posada.Ipak, i takvom su mu dodate, ugradjene, pojedinosti koje su ga cinile revolucionarnim i postavile ga na tehnicki i tehnoloski tron na kome se, neprikosnoveno, i danas nalazi.Revolucionarna ideja da u blizini tenka moze da se pusi, opasnost od pozara izazvanih nekim drugim uzrocima da ne pominjemo, dovela je dotle da je u njega umesto benzinskog ugradjen dizel motor. Beskrajna prostranstva zemlje u kojoj je rodjen, nepostojanje paznje vrednih puteva u njoj i poslovicni veliki snegovi, doveli su do revolucionarne ideje da masina kojoj je zadatak, posao, da se krece svuda, treba da ima siroke gusenice – tehnicka pojedinost bez koje nema kretanja van puteva.Na izgled prosto resenje, da naprava koja je izlozena udarcima projektila koji imaju jedinu namenu da je sto uspesnije probuse i spale, u pepeo pretvore sve u njenoj unutrasnjosti, tek s njim je dovelo do ideje da se, naoko prostim profilisanjem oblika tela i narocito kupole, moze postici da barem deo tih istih projektila naprosto odskoci, odbije se od njega. Jos prostiji proracuni, na koje se takodje cekalo decenijama, su pokazali da bi bilo dobro, ako je ikako moguce, celicne ploce od kojih je sastavljen, ne povezivati uzajamno nitnama ili srafovima, nego ih zavariti, izliti ili kovanjem dovesti u zeljeni oblik. Tesko je danas zamisliti koliko je to u vreme njegovog nastanka bila nova i neisprobana ideja. I koliko tesko savladiva. I – pri svemu tome voditi racuna da ce tu smrtonosnu napravu morati da odrzavaju, opravljaju, dovode u red, neki nedovoljno obuceni ljudi, negde daleko gde nema ni najpotrebnijeg alata, najcesce ni struje, o dizalicama i da ne govorimo. Naprava o kojoj je rec je, pre svega i iznad svega kompromis: ako je preteska nece biti (dovoljno) brza ni pokretljiva. Da bi bila brza ne sme biti (pre)teska, pa dakle ni dovoljno zasticena (jer oklop je tezina). Pored toga, ne sme se preterati sa tezinom u delu sveta u kome su mostovi primitivni i nedovoljne nosivosti, ili ih u ratu, njegovom prirodnom okruzenju uopste i nema, pa ih se mora praviti pomocu stapa i kanapa. Pored toga – gabariti, dimenzije: dzaba vam hiljade celicnih monstruma ako ih ne mozete popeti na voz i brzo odvesti tamo gde su vam potrebni. I danas je uslov broj jedan koji se mora zadovoljiti kada se odredjuju dimenzije tenka prost da prostiji ne moze biti: on mora da, natovaren na obican vagon-platformu, prodje kroz standardni zeleznicki tunel.Kazu da je dizajn na neki nacin ogledalo sredine u kojoj nastaje: niko nikada nece moci da odgovori kako je ova naprava, remek delo dizajna, nastala u jednom totalitarnom i represivnom rezimu, i to ne kao delo etabliranih inzenjera koji su stasavali u okruzenjima koja su bila puna i prepuna svake zgode koju moderno drustvo moze da pruzi: od kvalitetnog i nicim ometanog skolovanja, preko koncerta ozbiljne muzike do zivotnih uslova koji su, kao nesto sto se podrazumeva, zadovoljavali osnovnu ljudsku potrebu – ne biti gladan, nego kao delo nove kaste inzenjera, skolovane na preskok, skolovanjem prekidanim ratovima i revolucijama, partijskim sastancima sa kojih se, ne tako retko, odlazilo pravo u zatvor i itekako prisutnom gladju.Jedna druga sredina, drustvo, antagonisticki postavljeno u ovom slucaju, takodje se bavilo dizajnom: jedan covek, automobilski genije, je, na uzas profesionalaca, ali uz pomoc jednog amatera sa karakteristicnim brcicima (na drugoj strani su bili takodje brkovi, ali poveci) takodje pokusavao da dizajnira slicne naprave i dostigne uzor o kome govorimo. Iz svoje koze se ne moze: tevtonski teski i coskasti, oni su slika i prilika dizajnerske filozofije koja ih je nacinila. Skoro tupavi, slepi kao sva cudovista, pokusavali su da sirovom snagom i tezinom nadmase svog velikog suparnika. Apsurd je bio doveden do apsurda time sto su cudovista bila tevtonski precizno i kvalitetno pravljena, da bi, bas zahvaljujuci tome – bez greske omanjivala. Ono, bilo je treznih glava koje su tvrdile da odgovor nije tamo gde ga se trazi – u tezini i sirovoj snazi, da ga mozda treba potraziti u jednostavnijim resenjima: rodio se novi konkurent, skorojevicki zvucnog imena: na mesto Tigra, dosao je Panther. I, takodje, omanuo.Nemastovito oznacena, bez ma i pokusaja da joj se da zvanicno zvucno ime, neugledna i na svoj sirotinjski nacin neugledna tridesetcetvorka je radila ono radi cega je i napravljena: pobedjivala. Sve nazovi analize, narocito one posleratne, samoopravdavajuce, padaju u vodu pred prostom i neoborivom cinjenicom da u ovoj vrsti ljudske delatnosti nikakvu, ama bas nikakvu ulogu ne igra odmeravanje zvano jedan na jedan. Igra sistem, mozete ga zvati kako hocete, od tehnike do taktike, u kome posle dana i noci borbe, ratovanja – a te naprave tome i sluze – onaj kome je to posao moze da baci pogled na kartu i crvenom ili plavom linijom, svejedno, oznaci: danas smo dospeli tu i tu. To sto se izmedju dve linije – jucerasnje i danasnje – nalazi nekoliko desetina kilometara zemlje posute zadimljenim olupinama i hiljadama ljudskih zivota, ne igra ama bas nikakvu ulogu. Nikada i nije.Ostali su kaskali na repu. I ucili, da mozda nikad ne nauce, jer se ova vrsta dizajna ne uci: uostalom, potpuno je svejedno kakvom gvozdjurijom raspolazete ako znate, umete da je koristite bolje nego vas protivnik. Oni prekookeanski su bili – prekookeanski: nista narocito, ali dovoljno dobro da ga se moze napraviti u sto vecem broju primeraka. Nedostatke i slabosti ce kompenzovati nesto drugo – letece naprave, na primer.Nesto blizi, ostrvski, bili su slika i prilika svojih tvoraca: neprakticni u pravom smislu te reci da su neki od njih stekli glas najuspesnije i najlukavije naprave za spaljivanje ljudi ikada izmisljene. Da bi se iz njih izaslo, skoro deset tona teska kupola je morala da se postavi u tacno odredjeni, jedan jedini, polozaj – strasno zgodno kada se mora pod hitno izaci iz pogodjene naprave u plamenu, kada svi takozvani sistemi po pravilu ne rade, pa ni onaj kojim se kupola okrece...Pa su, svaki za sebe, i svi zajedno, uveli svet u doba celicnih, manje ili vise dobro skrojenih monstruma. Samo, nikad oni, kao hardver nisu bili problem; problem je bio i ostao softver rodjen u ljudskim glavama, mnogo opasniji i monstruozniji od ma kakve i ma kolike gomile metala.http://www.youtube.com/watch?v=m8zI9D5F5ecI jedan veliki inzenjer:Михаил Ильич КошкинRodio se 1898. godine u selu Брынчагa, Jaroslavska gubernija, u seljackoj porodici sa uobicajeno mnogo dece.Sa 14 godina odlazi u Moskvu da segrtuje u fabrici cokolada i bombona, 1917. godine ga mobilisu, a 1918. godine dobrovoljno stupa u Radnicko seljacku crvenu armiju (PKKA). Ucestvuje u nekim od najtezih bitaka Gradjanskog rata, ranjavan, u ВКП(б) stupa 1919. godine. 1921. godine ide na ucenje na Коммунистический университет им. Свердлова, koji zavrsava 1924. godine i odlazi da direktoruje u Vjazmu. Ostaje u bransi – direktor je fabrike slatkisa, ali i clan gubernijskog partijskog komiteta zaduzen za agitaciju i propagandu. U jesen 1929. godine, u jednoj od akcija tipa ‘svi u skole, avione, na traktore…’ postaje student Politehnickog instituta u Lenjingradu – smer automobili i traktori. Ferdinand Porsche je dobio konkurenta koji ce ga u svemu nadmasiti: narkom teske industrije, Ordzonikidze, 1936. godine imenuje inzenjera sa 2.5 godina staza za glavnog i odgovornog ni manje ni vise nego biroa za projektovanje tenkova u cuvenoj harkovskoj fabrici No.183.U svemu i svacemu sto se dogadjalo u tim godinama u cistkama i svakoj vrsti nevolja uzburkanom CCCP-u, ovaj covek uspeva da se izbori za svoje ideje, i tehnicki i ideoloski – nimalo naivna stvar tih godina – da bi umro od bolesti koju je zaradio dokazujuci u praksi prednosti svojih resenja.Konkurent:Ferdinand Porsche (desno)

Link to comment
Daj neki link za ovaj problem na britanskim tenkovima, interesuje me...
Pokusacu da izguglam neku pdf literaturu, ima je, ali ja nisam bas oguglao.Inace, preterao sam malo, topika i teme radi: samo Cromwell je imao taj specijalitet, nije bio problem, nego tehnicko resenje.Ima literature, sa sve crtezima, ima i memoara, poslacu ti spisak na PM.Inace, jedan od boljih opisa tog problema, sa tacke gledista onih unutra, imas u - neces verovati, Oklopnom bataljonu Skvoreckog.
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...