ja ne znam sta sve on vec zna niti sam kompetentan da adekvatno prenesem ni ono sto mi je vec izneo od (istorijskih) argumenata, tako da mi nije ideja da ja njegovu tezu branim, nego samo da vam je u osnovnim crtama prenesem za razmisljanje i eventualnu dalju raspravu. meni je u najmanju ruku delovalo kao elegantna i zanimljiva, a zapravo jednostavna ideja.
i za eventualne stranputase - autora ideje koji je filozof ateista apsolutno ne interesuju bilo kakve vrednosne implikacije, u pitanju je cist akademski diskurs. mada se moze razmisljati i tome da li ce ova teza, ako i kada bude potpuno uoblicena biti primljena kao pro ali antihriscanska (ili sta je zgodnije za vadjenje iz konteksta).
elem, makar u ovom kontekstu pod modernom naukom podrazumevamo organizovanu aktivnost i sto je jos bitnije prihvatanje nauke (ili zapravo saznjanja, istine, sto cemo videti kako se razdvaja, da ne dodje do zabune u kontekstu moderne semantike, po kojoj cesto imamo tenziju nauka vs. religija) kao drustvene vrednosti, a ne na pojedinacne primere koji sa drustvenim sistemom vrednosti nemaju veze, i koje imamo oduvek, tipa arhimedsa.
i ne mislimo na prakticni, poznati doprinos tipa manastiri su bili centri (sa)znanja... to jeste tacno ali ovde se radi o opstijem i apstraktnijem konceptu, cije ove praktikalije mogu biti posledice...
i o tome da je zapravo i spaljivanje naucnika na lomaci u tom smislu bio kvalitaivni pomak napred, u odnosu na ono sto smo imali pre hriscanstva. svakako ne konacni korak, ali prvi korak u pravom smeru.
daklem, posle predugog uvoda (pascal jednom rece...) da dodjemo do jednostavne ideje...
hriscani su uglavnom zatucani, dogmaticni, netolerantni, kreacionisti itd. sve su samo ne naucni. iz danasnje perspektive.
medjutim kaze on (cini mu se), ranije paganske religije koje su bile tolerantnije su, u kontekstu nase price o razvoju nauke, imale mnogo veci problem.
naime nisu one bile tolerantne u smislu postovanja razlicitosti, drugacijeg misljenja... dozvoljavanja mogucnosti da je neko drugi u pravu, nego im je falio sam koncept toga da je neko u pravu a neko nije, sam koncept tacnosti.
pera veruje da je a vece od b, zika da je b vece od a. kul
cela prica oko toga da se svadjamo sta je (jedino) tacno, na cemu se nauka bazira je (zamislte da je sve ovo upravni govor) iz istorijske perspektive fundamentalno hriscanska.
mozda je hriscanstvu (ili crkvi) falilo mnogo toga... tipa metodologije, falisfiabilnosti itd. ali nije to poanta (niti ce ovde nadam se biti tema). jesu mozda bili netolerantni, dogmaticni i zatucani. fine.
ali to da li se oko toga ko je u pravu i sta je istina svadjamo macem ili perom je komparativno gledano (i uz mozda blago preterivanje) detalj, i vise civilizajsko i humanitarno pitanje.
kljucni prvi korak je verovanje, uvodjenje samog koncepta da (samo jedna) istina uopste postoji i da je to bitno.
a za to, iz danasnje perspektive mozda na prvi pogled ironicno, mozemo da zahvalimo upravo hriscanskoj crkvi.
edit: ne znam da li sam bas potrefio pdf, mozda je trebalo na istoriju i filozofiju. vidite vec ako uopste krene diskusija. al ovde su vece sanse da krene.
Edited by kurdi, 21 January 2008 - 04:20:46.



