IV Beogradski salon vina spremte se, spremte
#1
Posted 08 December 2007 - 13:13:16
Izlagaci su standardni, vecina domacih proizvodjaca i gomila slovenackih prodavaca magle (kako trziste apsorbuje tu gomilu precenjenog slovenskog buckurisa, nemoguce da restorani progutaju toliku zalihu?), nesto nasumice odabranih italijanskih, francuskih i spanskih vina i uobicajena dva-tri vina novog sveta.
(neka stoji tema do sledece nedelje, ako bude prazna, moze da se spoji sa vec postojecim)
#2
Posted 08 December 2007 - 14:30:54
#3
Posted 08 December 2007 - 14:55:29
Larko, on Dec 8 2007, 14:30, said:
Mozes da udjes i u ljudskom oblicju - predavanja su otvorena za javnost. Na prezentaciju Villa Gemme valjda ima ko da nas ubaci ako je zatvorenog tipa
edit: nakon otvaranja Saloona, ubacicu 1 pool u temu, pa da izglasamo demokratski najbolje vino po ukusu PPPosetilaca.
This post has been edited by BGhost: 08 December 2007 - 14:56:56
#4
Posted 08 December 2007 - 17:23:35
Larko, on Dec 8 2007, 14:30, said:
Mozes ako si slicno gradjen
BGhost slatko si me nasmejao, a malo potom i izbedacio, jer je taj tvoj opis upravo surova realnost.
Voleo bih da ta manifestacija traje zarad zadovoljstva koje nam vino pruza, ali koncepcija bi stvarno malo morala da se promeni...
This post has been edited by Corkscrew: 08 December 2007 - 17:29:45
#5
Posted 09 December 2007 - 11:16:29
BGhost, on Dec 8 2007, 13:13, said:
mdah.
tajna je u tome da se ve'ina i ne uvozi, nego se iz godine u godinu uporno provodadzisu.
umetnost je mrtva napred propaganda!
#6
Posted 20 December 2007 - 20:02:50
Izbor Kristalne dvorane hotela Hyatt se pokazao kao delimicno dobro resenje - infrastruktura hotela visoke kategorije je omogucila ono sto je za ovakvu manifestaciju najbitnije, konstantno snabdevanje ledom i svezim ribicama, obezbedjen parking prostor i usluznu garderobu. Potencijalni problemi su mogli da se naslute - neobavestenost hotelskog osoblja o manifestaciji, zavuceno prodajno mesto za karte i rigidno i neljubazno ponasanje portira na ulazu u salu.
S obzirom da iskazane greske nisu bile u domenu organizatora, ne zasluzuju kritike za taj deo price. Kad se bolje razmisli, organizator je svoj deo posla obavio prilicno dobro - poseta je bila zadovoljavajuca, standovi prodati, a muzika na mestu. Medjutim, vec godinama se javlja jedan problem koji postepenu smanjuje zelju za ponavljanjem posete Salonu. Naime, redovan posetilac vec posle jednog dolaska moze da se pohvali da je probao vecinu izlozenih vina. Iako je trziste naizgled prilicno zivo, a vinoteke se otvaraju na svakom cosku, na Salonu se iznova vrte jedni te isti izlagaci. Dodatnu iritaciju izaziva nespremnost izlagaca da degustaciju skupljih vina ponude obicnom posetiocu. Sa druge strane, cini se da su izlagaci nesto bolje upoznati sa svojim poslom nego ranijih godina, pa mi se samo na jednom standu desilo da mi ponude corkirano ("corked") vino.
S obzirom da mi je nemoguce da se detaljno prisetim karakteristika svih vina koje sam probao u toku jednog popodneva (a kad pijem, pijem za sve pare, pa jos malo preko :-), molim unapred da mi se oprosti sve nepreciznosti, proizvoljnosti i eventualne netacnosti u izvestaju koji sledi. Osim toga, moram da napomenem da mi je trezvenost vec prilikom dolaska bila dobrano poljuljana velelepnom pojavom dve zanosne gracije, koje su me udostojile svog drustva u satima koji su usledili.
Kao i svake godine, tako je i ove bilo primetno brojno prisustvo slovenskih proizvodjaca, mada mislim da je preciznije reci da su to bili trgovci. Posto ni inace ne gajim preveliko postovanje prema slovenackim vinima poucen velikim uzorkom vina sa kojima sam do sada imao prilike da se sretnem, ni ovoga puta im nisam obratio vise paznje nego sto zasluzuju. Pokazalo se - potpuno opravdano. Od neupecatljivih vina za koje se secam da sam ih probao, bili su Vipavin Zelen, Protnerov suvi Riesling (nema ga u katalogu, a ne prodaje se u Srbiji), a hteo sam da probam i Sauvignon da me neljubazni domacin standa nije odvratio od namere svojom neobavestenoscu. Taj Sauvignon sam ranije imao prilike da probam i nije los izbor za nekih 5-6 evra koliko kosta u Sloveniji. Tu su bili podjednako nezanimljivi laski rizlinzi, sivi pinot i jedan poluslatki modri pinot koji sam brze-bolje morao krisom da ispljunem, kao i kiseli i tanki Refosk iz Kopera.
Nakon sto sam ponovio moju anualnu kletvu spram slovenskih vinara koji uporno pokusavaju da prodaju svoja losa vina za ozbiljne novce, mogu da predjem na nase vinare.
Osim vec tradicionalnih mastodonata ciji su standovi svake godine sve prazniji (Navip, Rubin, Plantaze), cini se da su najbolje standove zakupili trzisno i marketinsko prilagodjeni vinari. Na samom ulazu u salu, sa jedne strane su se naredjale relativno nova vinarija Jelic, zatim podrum brace Rajkovic iz Aleksandrovca i Podrum vina Dajic iz Mihajlovca, a sa druge strane se nasla prva liga reklamnih strucnjaka, pocev od Aleksandrovica iz Topole, preko krnjevackog sampiona Malog podruma Radovanovic do vina kafane Da kraja sveta iz Kovilja.
Vinarija Jelic je relativno mlada, pa su im i vina takva - nedozrela i nedorasla. Bela vina, a pre svega me zanimala sorta razvijena na Poljoprivrednom institutu pod nazivom Morava, blago su gazirana, agresivnih kiselina, a perjanica ponude, barikirana 'bordo' kupaza opterecena hrastovom dimnom zavesom. Za novac koji traze za svoja vina, moze se naciniti i srecniji izbor. Odmah pored njih, Rajkovici nazalost nisu imali otvoren Prince u trenutku kada sam naisao, niti su pokazali spremnost da brzo otvore novu flasu. Umesto toga sam probao Prokupac, kiselu tekucinu za koju tvrde da u nju nije stavljeno ni zrno druge sorte, u sta spremno izrazavam sumnju. Dajicev barikirani Game ostavlja bogat utisak na nosu, ali je vrlo kratak i bezizrazajan na jeziku. Aleksandrovic je potvrdio reputaciju vinara koji pravi ornamentirana vina, pa kome takav stil ne smeta, slobodan je da se posluzi Harizmom (pre nego Trijumfom). Radovanovic je ovog puta platio danak mom dugom pamcenju predjasnjeg bezobrazluka, pa je ostao uskracen za posetu, a vina Sa kraja sveta nisu ostavila utisak kojeg bih se setio. S obzirom da su relativno jeftina, mozda cu im pruziti sansu u nastupajucim blagdanima. Zanimljivo je da je na njihovom standu vidjen jedan od investitora propalog projekta oplenacke vinarije Kalipolje, nadajmo se da ce ovoga puta biti bolje srece.
Van ovog glavnog puta domacih vina, tu su bili jos i Ivanovic sa vec poznatim vinima - solidnom _suvom_ Tamjanikom, sto je mali kuriozitet za nase uslove i novim Prokupcem o kome sam vec pisao. Novo vino je Zanos, kasna berba rajnskog rizlinga, slatko vino koje je kratko, ali i iznenadjujuce sveze. U naletu nostalgije sam probao i pinot noir Koste Botunjca, vino koje apsolutno ne zasluzuje cenu od 10 evra po boci. Minicevu Stotu suzu sam preskocio, buduci da sam je pio neki dan pre toga - nikako je ne piti hladnu, jer je beskarakterna. Dekantirana pola sata pre ispijanja, diskretno ohladjena moze da prodje uz neki kolac od lesnika, inace ima muskatni miris koji guse sva cula.
Bosanski izlagaci su se predstavili u standardnom izdanju - trebinjski podrum Vukoje, gde je bila velika guzva, a vina vec poznata i moj predjasni favorit podrum Andrija. Nazalost, nova berba je razocarala, te savetujem da se ipak potrazi neka od ranijih godina. Makedonski i hrvatski izlagaci su imali povuceniji nastup nego ranijih godina, bez majora tamosnje produkcije.
U nastavku o stranim vinima...
#7
Posted 20 December 2007 - 20:56:04
#8
Posted 20 December 2007 - 23:44:14
BGhost, on Dec 20 2007, 20:02, said:
Ajd na brzaka da se nadovezem o par nekih vina koje se dalo uociti.
Taj koperski kiseli refosk sam i ja nazalost probao i to je ubedljivo najgora tekucina na celom sajmu. No na istom stolu je stajao jedan dosta bolji (sto i nije tako tesko) koji se mogao cak i kupiti, (slovenacko) istarski refosk vinarije MonteMoro koji se dopao mojoj lepsoj polovini tako da smo kupili 1 bocu, 8E. Recimo da je korektno za te pare, ali da je daleko od vina za pamcenje, pre svega zbog mnogo alkohola na nosu (13.4%) i jos vise sumpora. Vipavina vina su bila standardno bezveze, neki Dingac koji je probala moja zena i ja malo iz njene case je bio za haski tribunal. Taj plavac ili je mnogo dobar ili mnogo los.
Pomenuti Jovic je izlozio 2 nova vina koja ce se prodavati po cenama za klasu iznad sadasnje Milenium serije, znaci mozda cak i blizu 15E. Pinot Noir je mlad ali zanimljiv na prvi kontakt, pomalo kratak, treba videti kako ce se razvijati. Drugo vino iz ove serije koje je cini mi se neka klasicna bordeaux kupaza mi je izvetrilo iz secanja jer sam odmah za ovim standom posetio omrazenog (zbog hiperprodukcije) Radovanovica sa namerom da probam daj njegov Cabernet Sauvignon barrique, koji me je vise dojmio ali opet mislim da ne vredi tih 10E koliko kosta. Takva vina u Spaniji ne kostaju vise od 5E, u Italiji mozda 7E.
Dajic je izlozio nove berbe (2006) i pinot noira i gamea barriquea. Karakter je potpuno istovetan kao i 2004. godina, u dlaku, ista jaka aroma visnje u ustima, ali nesto kraca zavrsnica o kojoj pise host se primecuje, pretpostavljam kao posledica mladosti, ono sa cime ga poredimo ipak ima 2 godine vise iza sebe. Dajic je izlozio i beli burgundac koji mi se nije dopao, nisam uspeo da se izborim sa tim balansom kiselina, treba proveriti da li ce moci da se nosi sa referentnim Selectinim.
Vrancoljubitelji su mogli da probaju 2 nova vina Plantaza, jedno je reserva 2000 koja bi bila odlicna kupovina kada ne bi kostala vise od 500 kinti (cisto sumnjam), a drugo je novitet u ponudi, barikirani vranac sa nekog poteza iz Crmnice koji nisam upamtio. Taj je bio dosta zanimljiv utoliko sto ga nisu previse narokali hrastovinom, ostao je prisutan taj sazreli (2004) temperament vranca uz malo barik fenseraja na nosu. I to me zanima koliko ce da bude u prodaji.
Moram da pomenem gest ljudi sa Navipovog standa. Kada sam im se najiskrenije pozalio da su me korkovani merloti iz one debeljuskaste flase devastirali do mere da sam prestao da kupujem, izvadili su jednu flasu Merlota 2000 gratis i dali mi telefon njihove prodaje da uvek kada naletim na korkovanu bocu donesem i zamenim, uz preporuku da ipak kupujem u njihovim radnjama. Posteno.
Probao sam prokupac Prince - previse ocekivanja, nikakvi utisci - i njihov vulgaris prokupac koji je sacuvaj boze.
Sardone barik Kovacevic, vrlo pristojan mada ubitacno skup. Cini mi se boljim izborom od Harizme Aleksandrovica koja mi ostavlja utisak novokomponovanog vina smisljenog za brzo zavodjenje i jos brzi razvod. Ne sumnjam da ima odusevljenih.
Ja cu odmah da srucim i sve o stranim vinima pa nek ide zivot.
Ubedljivo najbolje i po meni jedino istinski vrhunsko vino koje sam probao na sajmu je bio jedan italijan koji je stajao odmah pored Aleksandrovica, cim se udje u dvoranu pa prema sredini. Retard je uspeo da zaboravi ime vinarije ali njihov Solare je top of the tops, mislim da je kupaza 80% sangiovese 20% merlot (mozda gresim), 2001 godina, spektakularno elegantno, somotasto, rafinirano fino, sa prelivima suve visnje i tamne cokolade i dugackom zavrsnicom koja vas prosto sprecava da bilo sta stavite u usta posle toga. Iscedi sam poslednje kapi iz zadnje flase koju su imali, posle sam prebirao i po talogu koji mi je uleteo u casu. Da se razumemo ovo vino je 60-70E u Italiji ali vredi te pare, kao i njihov sardone koji je iako jeftiniji, za mene i najbolje belo na sajmu, sveze i za nijansu ostrije a zaokruzeno, ne preterano mirisno a opet dugacko, sa lepim diskretnim barikom kao refleksijom na punom telu. Trece vino koje su izlozili je bio neki kjanti, opet odlicno ali kjanti not maj kap of ti.
Drugo dobro strano vino su opet bili neki italijani cije sam ime zaboravio - bili su uz levi zid u samom cosku, pored nekih fensi italijanskih casa. Ta kupaza sangiovesea, kabernea, merloa i neceg cetvrtog je bio spektakl za tu cenu (12E u italiji), sardone korektan, fin lagan i neopterecujuci, a neko dezertno vino od 16% isto jako zanimljivo. Steta sto nisu imali nista za prodaju, tu bi se pakovali kartoni.
Trece dobro strano vino - kod madjara na standu - Bok Vilanyi 2000. Ne znam da li vredi tih 35E ali ozbiljno spakovano, vidi se da su francuzi tu umesali prste. Naizgled tanjeg tela, u zavrsnici se zaokruzuje u nesto sto dugo ostaje u ustima.
Umalo da zaboravim: Iskra Marine Cvetic, koju sam nedavno probao kod kuce, potvrdjen utisak o kome sam pisao, uz ogradu da mi se cini da je jos rano da se ovo pije. Ko ima podrum i pare, trebalo bi da stekuje karton i proba za 3-4 godine.
Nista drugo nisam probao da mi se cini vrednim pominjanja.
This post has been edited by gazza1: 20 December 2007 - 23:51:34
#9
Posted 21 December 2007 - 01:18:06
gazza1, on Dec 21 2007, 09:44, said:
Da nisi ovde mislio na suvu sljivu?
#10
Posted 21 December 2007 - 10:15:33
Indy, on Dec 21 2007, 01:18, said:
haha bravo, nisi valjda uspeo dotle da iscitas. kakav sam moron, danke. sljivciga, da.

Sign In
Register
Help
Back to top
MultiQuote


