Ja snajpera odigrao do onog mesta kad kreneš da tamaniš Ruse po Berlinu, i ne mogu više. Jeste superzabavno ispaljivati headshot za headshotom i prilagođavati nišan vetru/gravitaciji, ali postane dosadno sa vremenom. Igra je sa te tehničke strane vrlo solidno odrađena, ali zato ima nulu od priče, potpuno bezličnog protagonistu, čak i slabo odrađen šunjački aspekt. Ništa me ne drži zainteresovanog kad se malo zasitim beskrajnog upucavanja.
Sitnija primedba je ponašanje protivnika. Nije toliko loš sam AI u borbi koliko su reakcije besmislene - u sred bombardovanja Berlina, dva stražara čuvaju tamo neka vrata i dremaju dok oko njih pljušte bombe, ali zato se trzaju na svaki šušanj! Padaju bombe oko njih, a njima pažnju privlači kamen bačen na obližnji trotoar

Takođe, apsurdno je lako ubijati ih jednog po jednog, kao gnuove odvojene od stada. Drmneš jednog sa 200 metara razdaljine, ostalih petnaest krene da trčkara okolo i priča gluposti, ali ako te ne nađu, smire se i nastave da dremaju
pored leša svog kolege. Onda ti upucaš sledećeg, i tako redom
Inače, u startu mi je više vremena trebalo da suzbijem snajperske instinkte stečene u Fallout 3 i Mass Effectu nego da naučim kako se ovde puca. Vrlo je lako uleteti u igru i krenuti sa zabavom, samo šteta što je tako plitka da te ništa stvarno ne vuče da je završiš.
Edited by Weenie Pooh, 21 May 2013 - 22:21:24.