Jump to content
IGNORED

Super-human 'soldier of the future'


iDemo

Recommended Posts

Problemi su poceli da se mnoze i komplikuju kada je elektronskim mozgovima pocelo da se prepusta, tacnije da ih se gura, u oblasti u kojima je socijalno, antropolosko, ljudsko jednom reci, bilo element proracuna.
je li ovde rec o matematickoj, i njenoj, razvojno zaostaloj, sestri, semantickoj teoriji informacija :) kome je do referenci, nek odseta na temu o masinskom prevodjenju. na jeziku.poz
Link to comment
Medjutim, uporedo sa razvojem elektronskih mozgova,
Откад нисам чуо израз "електронски мозак"... штоно рекућ, будућност је срање, ето и од електронских мозгова су одустали, немамо личне летилице, нису све књиге овог света на дохват руке, нема личних робота, а и видео телефон је... ту и тамо, на мишиће, а већ је прошла двехиљадита.
pocele su da se dogadjaju cudne stvari: nije bio problem da oni preuzmu tehnicke proracune, od masinogradnje do astronomije, onosno svuda gde je matematika bila svedena na matematiku. Problemi su poceli da se mnoze i komplikuju kada je elektronskim mozgovima pocelo da se prepusta, tacnije da ih se gura, u oblasti u kojima je socijalno, antropolosko, ljudsko jednom reci, bilo element proracuna.Ljudi k'o ljudi: brzo su otisli u krajnost, ocekujuci da kompjuteri odluce kako o ljudskim akcijama tako i da procene njihove posledice.
Свуда где се од математике тражи само прорачун. Као и код фармације и пекарства, где синтетизовани производ садржи само све познате активне материје из сировине, а све остало изостави или замени неким ђубретом, тако су и покушаји да се природне науке примене на друштво биле... манипулација, неуспешан механицистички покушај/попушај. И сама реч "механицизам" је управо измишљена да опише један такав рани покушај, да се закони механике (и то чврстих тела) примене на друштво. Одатле ваљда и израз "полуге власти".А стварно су се изређале разноразне науке, од Дарвинове еугени еволуције (схватање људског друштва као организма, или људских заједница као врста), па бар још једна физика, па статистика, теорија игара...Што, наравно, не ради, јер је сваки такав модел одмакнут од предмета који моделује бар онолико колико је математичко клатно различито од стварног клатна. Направе модел, успеју два-три пута да га потерају да предскаже ствари које су се већ десиле, и мисле да су ухватили имагинарног пријатеља за муда.Али ово није механика флуида, где ће течност задате густине и осталих особина заувек да прави исте вртлоге. Ово су живи људи, а основни аксиом друштвених наука је "људи ће се понашати". Како, кад, зашто, ту не помаже чак ни статистика ни закон великих бројева, јер ем је условљено друштвом (мењају се закони, обичаји - људи се сналазе и прилагођавају, или попизде па ураде нешто неочекивано), ем посматрач утиче на догађај (види расправу о мерењу икуа), и модел не да није тачан, него није ни паралелан са стварношћу - растојање се повећава насумично.А роботе праве према таквим моделима; уопште, ум који прави робота, прави га да се понаша у неком моделу, у околини приближној стварности. Стварни људски ум ће увек наћи неки процеп између тог модела и стварног света, и провући се кроз њега, или бар забити клин.
Link to comment

Ima jedna knjiga, mislim da se pisac zove, ili se zvao Theodore Sturgeon, mada je malo lagao, covek je uostalom, moze mu se, pravo ime mu je bilo Edward Hamilton Waldo: More Than Human, mada na srpskom nekako lepse zvuci: VISE NEGO LJUDSKI.Granica za coveka/ljuda/ljudsko ne postoji: roboti su pomagala da se neke granice pomere, a elektronski mozak jeste naucio ljude, primorao ih, tacnije, da se preciznije izrazavaju, misle. Rezultat nije nuzno dobar, ma sta to znacilo: kolateralna steta je, izmedju ostalog, i izumiranje vestine pisanja, svodjenje starog dobrog pisma na kratku i lapidarnu E-mail poruku ili njen robotski surogat - SMS poruku. Dobro, uslovni dobitak jeste, mozda, manje brbljivosti, ali je i brbljivost ljudska osobina.Ovde stupamo na klizav teren: od politike nas deli samo korak: robot je, naime - totalitarna naprava po svojoj prirodi. On ne zna, niti moze da zna, niti ce ikada znati - za kompromis. Tesko da cemo ga ikada naterati da bude - human. Prosto zato sto - nije ljudsko bice.S druge strane covek je, narocito u poredjenju sa robotskom totalitarnom sustinom, demokrata do srzi. Ako ni zbog cega drugog ono zbog dilema kojima je sklon, sumnjama i skepsi koje ga cine - tako ljudskim. Demokratija podrazumeva proceduru i njeno postovanje. Stavise, procedura cini njenu sustinu. Problem je u tome sto je procedura, odnosno njeno sprovodjenje, uzasno vremenski zahtevna zbog cega se demokratija izlaze opasnosti da bude neefikasna dok je u startu, sto bi se reklo, indisponirana kada se pred ljudske zajednice postavi potreba da deluju brzo i bez odlaganja.Totalitarizmi su, ma sta im se drugo zameralo (ovo je pdf tehnika!) uzasno efikasni. Na krace staze, naravno. Demokratije ne mogu da sprovedu ljudsku izmisljotinu zvanu recimo petogodisnji plan. Ne mogu da za nekoliko godina, deceniju najvise, milione ljudi kataklizmicki izmeste, ne mogu da ih opismene, pretvore u fabricke radnike, ekspresno i nekvalitetno iskoluju. Ne mogu, naravno, ni da ih na milione strpaju u logore, radne ili koncentracione, svejedno. Mogu, doduse sve to, jos i bolje, ali im je potrebno - vreme. Luksuz koji istorija cesto ne dozvoljava. Ljudi su, sto rece moj prethodnik, pronasli odgovor, otvor, zabili klin: nije bez nista da demokratije u frci pribegavaju sredstvima koja ih cine manje demokratijama: od Antike do New Deala, istorija je puna takvih primera. Opet, robotski totalitarizam pruza nedvosmislene, brze i efikasne odgovore. Obaska sto po defaultu ucutka svaku opoziciju. Ovako ili onako. Nema galame, nema zakerala, a sa robotima, rodjenim totalitarcima nema ni problema u sprovodjenju zamisli o nekoj drustvenoj akciji ma kakva ona bila. Ovde stvari postaju uzasno paradoksalne: za slucaj neke elementarne nepogode, prirodne katastrofe, epidemije, prosvecena, nazovimo je tako, robotska ili robotizovana diktatura bi bila prava blagodet. Beskompromisni, efikasni, nesposobni za oklevanje, roboti bi, nema sumnje, sa posledicama iste izasli na kraj na najbolji moguci nacin, za najkrace moguce vreme i gle cuda - bez izuzetaka kao sto su samilost, protekcija i druge tako ljudske pojave. Masine su to: ako im naredite da NIKO ne sme da izadje iz nekog grada zahvacenog epidemijom (ili pobunom) mozete biti sigurni da zaista NIKO nece izaci. Algoritam za korumpiranje robota nije moguce postaviti, mislim na mogucnost da ga se na izlazu iz grada podmiti, tutne nesto novca ili kvalitetnog ulja za podmazivanje u dzep. Naravno, ljudi ce ih nadmudriti na neki od vec opisanih nacina, dok neopisanih ima bezbroj, naravno, jer ljudi imaju nesto sto roboti nemaju niti ce ikada imati: mastu i kreativnost. Da ne bude zabune: govorim o robotu totalitarcu, totalitarnom elektronskom mozgu. Ljudski totalitarizam je nesto sasvim suprotno: on korumpira, do same srzi i to sve: od samog diktatora pa do zadnjeg pripadnika totalitarnog drustva. Sadrzi i nesto sto roboti, takodje, nikada nece moci da imaju: ljudsku osobinu zvanu zelja za vlascu.Imanentna coveku bas kao ljubav, masta ili kreativnost, ona je, uz sva zla koja je donela coveku u suocavanju sa robotima - prednost. Bas kao i svaka druga ljudska osobina. I bas kao sto robot nikada, ama bas nikada, nece moci da bude naucen, programiran, na pobunu - jednu od sustinskih odrednica vrste koja ga je izmislila i napravila. Nikada od robota Prometeja, bas kao ni ljubavnika.Ono, moze ga se napraviti da bude besprekoran tehnicar, zadovoljivac takoreci, pripadnika ljudske rase, ali to ce biti samo dokaz vise covekove velicine i cinjenice da zadovoljstvo i sve sto uz njega ide dolaze iz, narod kaze, glave. Ali - ljudske.Da zadovoljavaju jedni druge, mislim na robote, ionako nikada nece moci. Jednostavno im nije potrebno, nije tehnicki ni tehnoloski svrsishodno, nenaucno je skoro, a i kako biste uostalom nazvali robota - homoseksualca?

Link to comment

Behold, I tell you a mistery.1741. godina, Georg Fridrih i - sta roboti ne mogu.Apoplektican, u dugovima do guse, jedva ostavsi ziv posle teskog danas bi se reklo sloga, povrativsi sve sposobnosti, kako fizicke tako i psihicke, lutajuci Londonom i ocajavajuci zbog prokletstva onih koji stvaraju, Georg Fridrih se vraca u iznajmjeni stan, sve krijuci se od poverilaca, na stolu zatice rukopis nekog malog, opskurnog pesnika, seda i za neverovatne tri nedelje stvara: Savremenici svedoce da tokom te tri nedelje gotovo nista nije jeo, nije spavao, nije dozvoljavao da mu se pridje ili smeta na bilo koji nacin.Kada je zavrsio, pao je u san koji je bio toliko dubok da je posle desetak sati naveo slugu i nku vrstu licnog sekretara da odu po - doktora.Kada je ovaj dosao, zatekao je izvestaj da se osumnjiceni probudio, pojeo, za pocetak komadinu mesa i zalio je sa par litara piva. Izvrsno raspolozen pri tom.Cudno je da je sam Hendl, inace temperamentni i egocentricni galamdzija, uvek nerado govorio o svom Mesiji, odnosno njegovom nastanku. Nije bio preterano, ako je uopste bio, sklon misticizmu, jos manje preterano (za standarde svog vremena) religiozan.Ali je ostalo zapisano da je, kada su ga posetili gradski oci Dablina i zamolili ga da se prvo izvodjenje Mesije odrzi u njihovom gradu i da se prihod od njega ustupi siromasnima i robijasima, ne samo pristao, nego je zahtevao da se i ubuduce, svi prihodi od izvodjenja Mesije koriste u tu svrhu. Vecito zaduzen, vecito bez novca, sa neizvesnom buducnoscu muzikanta - vreme umetnickih i svakih drugih zvezda je jos bilo daleko, odrekao se prihoda od dela koje, doduse i nije smatrao svojim.Smatrao je da je - samo posredovao. Nije ovo mesto za pricam ti pricu o religiji.Ali jeste mesto i vreme za jednu paralelu. Jednu od mnogih.Onaj bog, kome se Hendl okrenuo i kome je posredovao sredstvom koje je, vise nego ma koja umetnost sustina Zapada - muzikom - bio stvaran ili izmisljen - ljudskog je uma delo. Bas kao i robot.Vera takodje. O njoj se ne raspravlja. Zato i jeste vera, a ne naucno dokaziva cinjenica. Probajte da u robota usadite veru. Uspete li, mozda ljudskoj vrsti date mogucnost da - postane bog. Bog sa bozanskim prerogativima - za robote.Sve je tu: od cina stvaranja, pa do mogucnosti kontrole.A vec smo rekli da roboti nisu, niti ce ikada biti sposobni za pobunu. Pa ce religija o kojoj je rec biti u startu oslobodjena opasnosti od jeretika, sizmi i svih ostalih slicnih specijaliteta kojima covekov nemir opterecuje cak i tu vrstu svoje delatnosti.Nasu sliku o robotima/elektronskim mozgovima iskrivio je jedan Hal iz Odiseje (na stranu sto se prica da je Asimov napustio premijeru kada je Hal poceo da gasi clanove posade, buduci da se takav njegov postupak kosio sa ona 3 zakona robotike): sam ton Halovog glasa dok ga se gasi je placljivo i afektirano ljudski pa prema tome i lazan. Jer robot nikada ne moze biti covek. Koji djavo nije na dezurnog elektricara, Bowman li bese?, pustio neki gas, podviknuo, krenuo da se svadja? Onako kako je zvucao, zvucao je kao da se - ukakio.Sa covekom - robotskim bogom - ne bi onako mogao da razgovara. Ali, rekose dva mudra Rusa: tesko je biti bog.

Link to comment
  • 1 month later...

Ko ce ga znati, verovatno nikad niko, sudbina, mada u Juznoj Americi postoji jedan izraz koji slepu sudbinu, u znacenjima u kojima je presla Okean, cini ljudskijom, donekle objasnjivijom, ali nista manje surovom i besprizivnom: fatalitas. Nije dakle doba robota, Becki kongres je u punom jeku, smenjuju se sednice ugladjenih diplomata sa balovima, pregovara se na sve strane, i iza ledja naravno, hromi raspop Taljeran nije dzaba tamo (da vidim robota koji ce da mu prismrdi) interesa i njihovih zastupnika ima koliko hoces, ali su svi slozni u jednom: cudovistu, zatocenom na Elbi, lavu u kavezu, ne sme se dozvoliti, nikako i nikada, da se jos jednom pojavi na svetskoj pozornici. Skoro dvadeset godina, koliko je Korzikanac tumbao Evropu kako je hteo je svima i previse. Carevi i kraljevi se osecaju kao pobednici, oni bi da uzivaju plodove pobede, stari poredak misli da je ostao nepromenjen, plemstvo se pravi da ne primecuje uljeze, novo plemstvo, koje je isto tako zainteresovano da uziva u miru i novostecenom bogatstvu, narodima je, cini se, dosta rata…. I – u sred kongresa – bomba. Cudoviste je rastrgalo kavez, stize vest da se Napoleon iskrcao negde na Azurnoj obali, pobedonosno zuri ka Parizu, pristupaju mu sve nove i nove stare pristalice, novine i novinari ga prate, u Grenoblu je jos uvek cudoviste, u Lionu uzurpator, da bi one noci kada je usao u Tiljerije vest glasila da je car prespavao u svojoj kuci…. Novinarska posla, tek tu roboti nemaju sta da traze.Djavo je odneo salu: Evropa zna da sada mora, jednom zauvek, da doaka malom Korzikancu. Armije krecu, Engleska sa severa, Austrija i Pruska sa istoka i jugoistoka, a iz daljine se cuje tezak korak ruskih carskih pukova….Nikad Napoleon nije bio vise strateg, nikad njegova misao i njegovi postupci nisu bili promisljeniji nego za tih, kako ih istorija zove, sto dana. On zna: neprijateljima ne sme, ni po koju cenu, da dozvoli da se spoje. Sirom Francuske, izmucene neprekidnim decenijskim ratovanjem, ponovo dobosi pozivaju regrute, okupljaju se cete, bataljoni i divizije, car je razvio neverovatnu aktivnost, i vec u junu upada u Belgiju, jedno od evropskih top ten bojista, mesta na kome hodajuci osecate da hodate po ljudskim kostima.Prusi su prvi stigli, najblizi su i prvi su dobili po nosu. Kod Ligny-a su potuceni, samo tako, ali ne i dotuceni. U blizini vreba, primice se Welington, on je, to Napoleon sada zna, glavni protivnik, zna i da sada konacno ima Engleze na kopnu, da to vise nije Spanija, da ce moci sa njima da se ogleda onako kako nije nikada do sada. Ali – on mora da odvoji i jedan, manji, deo svojih snaga koji ce da sedi Prusima na ledjima, da ih drzi na oku i da im ne dozvoli da se sjedine sa Englezima. Istovremeno, mora da se pobrine da mu taj, odvojeni, deo vojske bude pri ruci, jer car vise nema neogranicene snage. Izdajuci naredjenja, jasan je da jasniji ne moze biti: odvojeni korpus ce motriti na Pruse, pratiti ih, ali ce odrzavati, po svaku cenu, vezu sa glavninom, ne udaljavajuci se od nje na vise od 3 sata hoda.Taj zadatak nad zadacima Napoleon poverava jednom marsalu, Grusiju, coveku casnom i postenom, koji se do marsalskog cina popeo stepenicu po stepenicu, pouzdanom sluzbom. Ali – Grusi nije Lannes, ostao kod Vagrama, nije naprasiti Murat, konjanik do srzi, nije ni jedan od prezivelih marsala kojima je dosta rata i koji sada sede na svojim posedima cekajuci da se sve zavrsi. Nema vise revolucionarne vatre u kojoj je svaki vojnik u svom rancu nosio marsalsku palicu.Car ipak zna: Grusi jeste tezak i malo spor u glavi, ali se na njega moze osloniti. Osloniti u smislu da ce uraditi ono sto mu se kaze, odnosno napise.I – vojske marsuju. Po junskim pljuskovima, vojnici na cizmama nose kilograme flandrijskog blata, vojske manevrisu, pukovi se krecu, zauzimaju ili pokusavaju da zauzmu sto bolji polozaj. A taj se izvezbanom oku vojnika ukazuje sam po sebi: Quatre-Bras. I malo selo u blizini: Waterloo. Tu ce se resiti sudbina Evrope. I – ona se resava: pocinje bitka kod Vaterloa, jedno Carstvo pokusava da se ponovo uspostavi, podigne na noge i zamalo da u tome uspe.Sudbina se koleba, ali je onaj mali, naoko nevidljivi teg koji za nekoliko minuta moze da odluci sudbinu miliona za vekove, nalazi u rukama jednog malog coveka, coveka uzornog u svakom pogledu: Grusi cuje grmljavinu topova kod Vaterloa, svi oko njega, od oficira staba do poslednjeg vojnika znaju da se tamo vodi presudna bitka, znaju da im je mesto tamo, a ne na putevima Flandrije, prateci Pruse. Kojih, odjednom, vise nema. Oficiri iz staba navaljuju na Grusija da se okrene nazad ka Vaterlou, ma to znacilo i postupak suprotan naredjenjima koja je dobio. Istorija pojedince stavlja pred najcudnije izbore: Grusi zna da slusa, ali ovog puta istoriji, sudbini, treba covek koji zna da – ne poslusa. On ceka kurira sa naredjenjem od Cara, njih i jeste bilo nekoliko, ni jedan nije uspeo da u tih nekoliko presudnih sati pronadje Grusijev stab i uruci naredjenje.Kod Vaterloa, bitka se koleba, nista jos nije reseno, kada se iz obliznje sume pocinju da pojavljuju neki vojnici. Svi, i Francuzi i Englezi gledaju bez daha. Ipak, to su Prusi: Bliher je izmanevrisao, a da to nije ni hteo, Grusija. Bitka je resena, ostalo je samo da se krvavo okonca.Za Napoleona je pojava novopristiglih jedinica na bojiste déjà vu. Davno, pre petnaestak godina, kod jednog italijanskog sela lepog imena Marengo, jedan covek je znao – da se, cuvsi zvuke bitke – vrati bez naredjenja. Desaix, mladi revolucionarni general nije ni casa casio: u duhu onoga sto roboti ne mogu, niti ce ikada moci, postupio je onako kako vec postupaju mladi generali jos mladjih revolucionarnih armija, ne hajuci za naredjenja, pecate, overe…. Vratio se, uprkos naredjenju i pojavio tacno na vreme da austrijskom komandantu koji je vec slavio pobedu – presedne rucak. Sam Desaix je ostao kod Marenga, ali svedoci tvrde da su Napoleonove zadnje reci na Svetoj Jeleni bile: Desaix, Desaix….Covek koji je znao i smeo da se vrati na sopstvenu odgovornost. I Grusi koji to nije.Da ne bude zabune: Grusi je bio sve samo ne nesposoban. Kod Napoleona, uostalom, nesposobni nisu doguravali do marsala.To je i dokazao tokom rasula koje je nastupilo posle Vaterloa. Odrzao je ostatke vojske na okupu, u redu se povukao ka Parizu, usput par puta nalupao saveznike, odrzao red u Parizu i sacuvao za Francusku jedinu, kakvu takvu – vojsku.Ali – nije znao da prekrsi naredjenje. Da se vrati bez naredjenja. Da uradi nesto sto je tako - ljudski.Ne bi to mogao ni robot. A i zasto bi?I, eto nas ponovo na robotskom: kako napraviti robota inadziju? Sa ugradjenim inatom? Verzija 1.0, Beta, verzija 100.0.98? Inat nije necu po defaultu, nije ni uraditi uvek suprotno od ocekivanog ili zahtevanog. Inat je kreativan, tesko da ce ga iko ikada definisati do stepena potrebnog za digitalizaciju.Kako napraviti robota sa inicijativom? I inicijativa je kreativnost, precesto se pretvori u srljanje, u ono cuveno ‘ko te bio po usima da to uradis tako, kada sam ti lepo rekao da uradis ovako…’Kako napraviti neposlusnog robota? A da to ne bude, uvek, ona bezrazlozna decja neposlusnost, nego neposlusnost odraslog coveka, kvalifikovanog i strucnog za posao koji mu je poveren?Kako napraviti robota umetnika? Robota koji ce da upropasti sopstveno zdravlje ne spavajuci nocima? Nije to pitanje baterija. Nije ni pitanje sna. Robotima san nije potreban. Ali kako im ugraditi krvave oci, osecaj neispavanosti, osecaj nesavladive zelje za snom koja se, ipak, da savladati, svim zakonima prirode uprkos.Kako im ugraditi strah. Strah koji paralise, strah koji se pobedjuje, svest da strah moze biti pobedjen?Kako kukavicluk?Kako tremu?Kako stid?Lako cemo sa inteligencijom, ma sta ona bila.Ali, ljudska bica nisu (samo) inteligencija. Niti ih ona cini ljudskim bicima. Ludska bica su strah, sumnja, oklevanje, inat, prkos, sposobnost da se radi protiv samog sebe, sta kosta da kosta.Tacno je da, imajuci sve to, avioni kojima upravljamo padaju. Kao sto je tacno da avion kojim upravlja robot nikada nece pasti zbog ljudske greske.Ali je jos tacnije da robot koji baci pogled na letnje nebo, nocu, svo posuto zvezdama, nece nikada ostati bez daha. Niti ce shvatiti koliko je veliki u svojoj nistavnosti. Ipak – ako nista drugo – moci ce da ih prebroji. Zvezde, mislim.Jaka stvar.Edit:<object width="480" height="295"><param name="movie" value="

name="wmode" value="transparent"></param><embed src="
type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="480" height="295"></embed></object>A kada su oni ruski pukovi pristigli i usli u Pariz, ovaj je dobio - bistroe.Vojnici su na prolazeci ulicama, na brzinu sjahivali s konja, uletali u kafane i porucivali recju быстро, быстро ... Trcecim korakom!Robotska posla.
Link to comment
  • 4 weeks later...

Broj ljudi koji su do danas bili u svemiru verovatno vec prelazi brojku 500. Ali - samo je 27 od njih napustilo zemljinu orbitu i videlo je iz perspektive dalekog svemira. Ovi prvi, vecina, planetu vide kao ogromnu i velicanstvenu; iz daljine, pa ma ona u svemirskim razmerama bila i mala, malecka, kao sto je daljina od Meseca do Zemlje, ona je svima izgledala - po njihovim recima - malecna, lepa i neverovatno usamljena.U retkim trenucima otvorenosti, Nil Armstrong je rekao da je, dok je bio na Mesecu, postao svestan da bi mogao da izbrise Zemlju pokretom prsta. Ali - na pitanje 'da li ga je to nateralo da se oseca veoma velikim?', odgovorio je:'Ne, to me je ucinilo veoma, veoma malim'http://www.youtube.com/watch?v=oFSRs7iqAv8&feature=fvst

Link to comment
  • 2 weeks later...

Ovaj COVEK, jedno od 24 ljudska bica koja su bila na i oko Meseca, je na jednom od testiranja, kada mu je psihijatar, jedan od onih koji robotizuju ljude ne bi li oni sto ‘bolje’ obavili ono sto se od njih ocekuje, pokazao prazan list papira sa uobicajenim debilnim zahtevom da opise sta vidi na njemu, odgovorio: ‘OK, doktore, rado, samo bih vas zamolio da okrenete papir pravilno – drzite ga naopacke’…Ime mu je Michael CollinsInace, dok je kruzio oko Meseca, sam, ocekujuci povratak svojih drugova, i zalazeci za tamnu stranu, tamo gde se sve veze sa Zemljom (ili da kazem domom, kucom) prekidaju i ostaje apsolutna tisina, bio je prvi pripadnik ljudske vrste koji je osetio i iskusio apsolutnu samocu: u jednom pismu Carls Lindberg ga je nazvao 'drugim'.Posle praoca Adama.

Link to comment
  • 2 weeks later...
  • 1 month later...

Stereotipno najrobotskija od svih ljudskih organizacija, organizama :lol: tacnije: vojska. Oruzane snage, licemernom mimikrijom negde zvane i odbrambene sa sve ministarstvima odbrane. Jbt, da je neko bar bio dovoljno blesav da svoje ministarstvo vojno nazove ministarstvo napada ili agresije...Ali:Nekoliko odlicnih mozgova na vrhu fragmentizovali su citav rad pod pretpostavkom da ce manje – vise budale biti odgovorne za svaki pojedinacni fragment. Ova pretpostavka je prilicno tacna u mirno doba. Saka obdarenih ili nuzdom nateranih decaka koji ulaze u vojsku s dalekim ciljem da postanu generali/admirali uspevaju u tome zato sto nema konkurencije. Sto se ostalih – barem kada je o takozvanim razvijenim drustvima rec – vojska je trecerazredna karijera za trecerazredne ljude, koja pruza neku vrstu oskudne obezbedjenosti kao naknadu za 20-30-40 godina robije. Koji ce, recimo Svedjanin, cak osrednjih sposobnosti, da ne govorimo o onom talentovanom, da se upusti u takav zivot?E, sad dolaze rat ili revolucija (ovo dvoje nekako ne mogu jedno bez drugog), i kako je rat previse ozbiljna stvar da bi ga se prepustilo vojnicima – kako rece Klemanso – obdareni ili naprosto strucno osposobljeni civili preplave vojsku. Nije nikakvo cudo da njima treba nekoliko nedelja da savladaju ono sto oni polukreteni s mukom savladjuju tek za nekoliko godina…Bilo da se radi o sifrovanju, inzenjeriji ili artiljeriji – naci cete da je sve unapred utanaceno do te mere da bi se i obilazeci zavode za umobolne moralo dobrano da pomuci ne bi li se naslo nekoga ko to ne moze da savlada.Vojska je majstorski plan koji su izradili geniji da bi ga izvrsavali idioti. Ako se nadjes u vojsci, jedino mozes dobro da radis ako se pravis da si idiot. Sve racionalne precice, sve ustede i promene koje nalaze obican zdrav razum i koje ti sopstvena – ne nuzno posebno visoka inteligencija – predlaze, to su greske. Uci se da ih potiskujes i stalno sebe pitaj: ‘Kako bih ovo radio da sam budala?’. Suzbij svoj duh i primoraj ga da puze – samo tako nikada neces pogresiti je pravilo na kome se temelje mirnodopske vojske bez razlike, od poslednjeg vojnika do generala.I - tako od narednika, slosera, nesvrsenih studenata, ucitelja ili apotekarskih pomocnika postaju marsali, mali siromasni i gladni porucnici se uspinju do carskog prestola, a na svetu postoje samo 3 (i slovima TRI) knjige koje se bave obicnim vojnikom, vojnicke knjige:1. Jaroslav Hasek: Dobri vojnik Svejk (Biblija kada je ova problematika u pitanju)2. James Jones: Od sada do vecnosti3. Erih Marija Remark: Na zapadu nista novo.Sve ostalo pisali su oficiri. Za oficire. I to posle rata.

Link to comment
  • 2 weeks later...

Kraj 13. veka je, feudalizam polako uzmice, a neki – zabaceni doduse – jer tesko je sacuvati se od plemenitih grabljivica, krajevi Evrope uspevaju da sacuvaju neke oblike samouprave: pre svega u alpskim dolinama Svajcarske, zajednice slobodnih seljaka (cobana) sa zajednickom opstinskom zemljom – ispasom i sa drustvenom kohezijom i ekonomskom samostalnoscu. Nisu to nikako idilicni pastiri: radi se, cak i za ona vremena o divljacima, sirotinji, ali sirotinji jednakih pa prema tome i jednako zainteresovanoj, do poslednjeg, za ocuvanje samostalnosti. Pored ostalog, nesrazmeran porast stanovnistva, nemogucnost da se veci broj ljudi prehrani, teraju ove gorstake – a ipak nije bez nista da su planinci bolji ratnicki materijal od ratara iz ravnice – da, buduci vicni oruzju i sa razvijenijom individualnoscu, hleb potraze kao najamnici sirom Evrope: izvori prve svajcarske najamnike beleze jos polovinom 13. veka, ali nema sumnje da pojava ove vrste pecalbarenja seze dalje u proslost.I – 1. Avgusta 1291. tri geografske celine, nas najprecizniji izraz bi bio zupe, Svic, Uri i Untervalden sklapaju takozvani Vecni savez. Protiv narastajuceg feudalnog pritiska habsburskih grofova: radja se ono sto danas znamo pod imenom Svajcarska konfederacija. Vojnicka snaga saveza nije bila beznacajna: ceni se da je samo Svic mogao da ima oko 4000 odraslih muskaraca sposobnih da nose oruzje. Eto vec jedne tehnoloske novine koja nagovestava novo doba: feudalne vojske sjajnih i u oklope obucenih vitezova nikada nisu mogle ni da se priblize toj brojci.U borbama za nemacki presto, posle smrti Henrika VII, udruzeni kantoni (one zupe) bili su, naravno, protiv Habzburga. Prelaze u ofanzivu, jos uvek je to i pljacka – svi planinski krajevi u Evropi to poznaju, samo sto se ponegde to zvalo i borba protiv Turaka – i pod svojim izabranim staresinom Vernerom Staufaherom pljackaju habzburski manastir Ajnzideln s kojim su od davnina u zavadi. Da bi ih kaznio, vojvoda Leopold I krece na njih i u avgustu 1315. godine kog Morgartena na Egeri jezeru dobije takve batine da ce se to dugo pamtiti i pripovedati: na suprotnim krajevima Evrope bude se neke nove drustvene snage, na izgled potpuno razlicite – divlji brdjani i gradjani-zanatlije – i sa njima preporod dozivljava tehnologija ratovanja: pesadija, sirotinjska vojska, se na velika vrata vraca u istoriju Zapada da se nikada vise ne povuce niti dozvoli da bude potisnuta.Nisu to vise sjajne i nepobedive rimske legije, nisu veterani...Bitka kog Morgartena je u osnovi prepad iz zasede u planinskom tesnacu: vredi zapamtiti samo nekoliko elemenata koji ce se sretati i u kasnijim bitkama Svajcaraca. Oni zaprecavaju koljem prilaze, ostavljajuci otvorenim one pravce kojima bi zeleli da neprijatelj napreduje.Ima nesto drugo: Leopold je prikupio feudalnu vojsku, vitesku, od 2 – 3000 ljudi. Strasno mnogo za ono vreme, i strasno mnogo za kaznenu ekspediciju protiv seljaka, sto ukazuje da protivnika nije potcenjivao. Svicanima se pridruzuju Urjani, verovatno pod vodstvom Staufahera, a mozda i jedna grupa Untervaldjana, sve u svemu mozda oko 3 – 4000 ljudi. Svajcarci izbegavaju borbu na otvorenom, ali prethodnim otporom na pogodnim mestima navlace neprijatelja u zasedu. Kada se ovaj nasao u tesnacu i izgubio svaku mogucnost da manevrise, jer gomilu konja na kojima sede ljudi je strasno tesko okrenuti, skrenuti s pravca kada jednom krene, gorstaci na njih krecu oburvavanjem stena i balvana, da bi se zatim sjurili naoruzani toljagama i – helebardama, tom kombinacijom koplja i sekire, mozda najboljim hladnim oruzjem za borbu neoklopljenog pesaka protiv oklopnika na konju.Rezultat: pokolj. Leopold se jedva spasao, Savezu tokom narednih godina pristupaju novi kantoni, pristupaju mu i gradovi, radja se Svajcarska konfederacija, Evropa stupa na put moderne demokratije, a njena sudbina ce se, tamo gde se moralo ratovati, resavati demokratskim sredstvima – preporodjenom pesadijom.Ne izgledaju ovako opasno samo kod Italerija :P ,bili su zaista opasni: samo, svajcarski cobani i flandrijski zanatlije to biju, samo tako.http://www.youtube.com/watch?v=JiltobkBx1Y&feature=relatedJebi ga, ne mozes bas sve da imas...

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...