Jump to content
IGNORED

Trčanje


Pixie

Recommended Posts

Srednja distanca Ultra traila Stare planine kreće 27.maja 2017.sa Jabučkog ravništa (hotel Stara planina) u 7:30 ujutru. Put vas vodi ski stazom preko vrha Babin zub i u startu vas čeka 2,5km uspona. Spust takođe ide ski stazom pored restorana Plaža gde je bila baza svih trka prošlih godina. Tu je ujedno prva kontrola i voda (KT 1 Plaža na 4,2km od starta).

 

Nakon toga se uključujete na dobro poznatu makadamsku stazu koja vodi ka Midžoru, najvišem vrhu Stare planine. Kontrola, voda (nema dopune, samo limitirana konzumacija) i slatkiši čekaju kod razrušene karaule tik ispod trigonometra na 10,7km od starta. To je KT 2 i odatle produžavate grebenom i uskim kozijim stazama iznad 1.800mnv sve do impozantnog vrha Vražije glave odakle desno na dole silazite na Beleđe i KT 3. Na tom putu na više mesta imate izvore i potoke sa pitkom vodom. Beleđe vam je na 25,7km od starta, tu vas čeka topla hrana, drop bags, masaža, voda (moguća i dopuna bidona).

 

Nastavljate nizbrdo ka Toplom dolu gde je KT 4 na 42,8km od starta. Kontrola je prekoputa vaše staze u staroj kućici sa divnom terasom kao i svake godine. Do nje stižete tako što skrećete desno posle prelaska mosta u centru sela Topli do. Dakle, vodite računa, to je jedina kontrola koja je izdvojena od staze. Naravno tu je voda i hrana. Možete dopuniti vaše bidone. Nakon KT4 vas čeka ozbiljan uspon, do KT 5 koja je na 52,6km od starta (drugi dolazak na Plažu, tu je bila i prva kontrola). Na KT 5 imate vodu i hranu i nepunih 5km do cilja – hotel Stara planina / Jabučko ravnište.

 

Vremenski limiti:

    KT4 Topli do 17:30 (10 sati od starta)

    Finiš Jabučko ravnište 20:30 (13 sati od starta)

57-profil.jpg

 

:ziga:

 

Edit: ja bih možda savladao ovu stazu za jedno sedam dana :lolol:

Edited by Skyhighatrist
Link to comment

Prvo da se zahvalim svima na cestitkama. Hteo sam jos juce da napisem kraci izvestaj sa trke, medjutim dobio sam temperaturu, a i misici nogu i ledja su me razvaljivali pa sam ceo dan proveo zakovan za krevet. Nazalost osim teksta ne mogu da vam dam nista drugo. Pojedini delovi staze su prelepi, ja sam za tu priliku nosio i kameru, ali kako je trka odmicala postalo mi je jasno da stajanje, skidanje ranca i vadjenje kamere zahteva i vreme i energiju pa sam resio da pristedim oboje, a da uspomene zabelezim mentalno. Ovi iz SkyRunning organizacije su obecali da ce biti dosta slika, tako da kad oni izbace videcu da i ovde zalepim koju. 

 

Trka je startovala u 07.30 ujutru kod hotela Stara Planina. Na startu sam bio sa drugarom Srdjanom sa kojim sam prosle godine trcao i BG maraton, a posto nam je ovo obojici bio prvi trail i ultra maraton prikljucili smo se nekoj ekipi iz Banja Luke koju sam u avgustu upoznao dok smo peli Ocnjak na Prokletijama. Pored standardne opreme za trcanje nosio sam i ranac sa nekih tri litra sto vode, sto napitaka sa elektrolitima, tri energy gela, magnezijum, kao i gore tex jaknu, aktivnu majicu i par trkackih carapa. Vreme nije bilo obecavajuce, no kako su najavljivali oluju, magla i hladnoca su mi delovale sasvim prihvatljivo. Cim startujete izlazite na ski stazu koja vodi ka Babinom Zubu, to je nekih 2.5 kilometra uspona. Meni je bilo tesko da se disciplinujem i da ne trcim taj deo vec da hodam sto brze, pa sam miksovao malo trcanje, malo brzo hodanje. Nakon izlaska na vrh staza dalje vodi ka restoranu Plaza, tu se nalazila prva kontrolna tacka (na nekih 4.7km). Relativna blizina startu uzrokovala je i guzvu na overi kontrolnih kartona, tako da sam tu samo popio casu vode, evidentirao se i nastavio dalje. Odatle se ukljucuje na stazu koja vodi ka Midzoru. Ima jakih uspona, ali dobar deo je moguce i trcati. Tu sam bio dosta ljut na sebe jer nisam poneo rukavice. Temperatura je bila oko 1-2 stepena sa maglom i jakim udarima vetra. Prsti su mi se ukocili i znao sam da telo bezveze trosi energiju koja ce mi kasnije verovatno znaciti na grejanje. U izlasku na Midzor Goran iz BL nam je malo odmakao napred, a Nevena je zaostala, pa smo na KT2 kod karaule dosli samo Srdjan i ja. Tu se vec formirao neki poredak medju trkacima, tako da nije bilo uopste guzve na overi. Mislim da sam tu popio casu nekog soka, bacio pogleda na visinski profil trke i nastavio dalje. Delovalo je da narednih 15 kilometara moze da se trci i to je bio najlepsi deo trke. Magla je se skroz digla posle 2 km, izaslo je sunce, vratila mi se boja u sake i generalno sam se osecao odlicno. Trci se obodom planine, cini mi se nekom kozijom stazicom sa blagim padom. Imao sam dobar tempo, trcao sam ispred Srdjana i usput prestigao nekoliko trkaca (ne znam pravila ponasanja na trci, ali niko mi se nije sklonio kad je bilo ocigledno da me zadrzava, a ja sam 2-3 puta propustao takmicare koje sam kasnije opet preticao u zavisnosti od jacine tempa). Zglob leve noge trpi solidno opterecenje i klizavo je, a pad moze da znaci fino kotrljanje niz padinu, ali to je sve padalo u drugi plan u odnosu na prirodu Stare. Tu se covek oseti euforicno i kao da je rodjen da trci planinom, pa sam sebi napravio mentalnu zabelesku da izvucem taj osecaj kad bude tesko kasnije. Posle 12 km konstantog trcanja dolazi se do nekog dela koji prethodi usponu na Vraziju glavu i citav je obrastao biljkom klekom. Nisko, gusto rastinje, koje grebe i iritantno je do bola. U njemu sam imao prvi pad energije iako sam svega par km pre toga popio jedan od gelova. Srdjan i Goran, koga smo stigli usput odvojili su se nekih stotinak metara od mene dok smo se probijali kroz to sranje i kasnije na usponu na Vraziju glavu. Kad sam konacno prosao kroz kleku i zavrsio uspon znao sam da me ceka nekih 700 metara do KT3, prosla me je i ta mala kriza koju sam imao i u dobrom tempu sam dosao do satora. Na KT3 sam popio energetsko pice, pojeo manju kolicinu testenine koju su davali i presvukao carape u nameri da sprecim zuljeve koji su poceli polako da se pojavljuju i obukao kratki rukav. I dalje sam razmisljao da je moguce zavrsiti trku za oko 8 sati, jer sam bio svega 4 minuta u minusu po prethodno planiranim vremenskim limitima. Tu se negde pojavila i Nevena koja je imala drugaciju taktiku i koja osim overe kartona nije trosila ni sekunde vise na KT. Odatle smo kao cetvorka resili da pretrcimo narednih 17 km do sela Topli do. Podloga je postala meksa i izgledalo mi je da cu uspeti da ocuvam stopala jos bar neko vreme. Naizmenicno smo vodili tempo i usput obisli jos par takmicara. Sve je izgledalo ok dok na 38 kilometru nije pocela da pada jaka kisa. Goran i Srdjan su nam se odvojili par stotina metara, ja sam bezuspesno pokusavao da obrisem znoj i vodu iz ociju koje su me pekle, a nisam hteo da stajem i vadim jaknu da ne izgubim Nevenu iz vida. Tako mokar stigao sam do KT4. Tu sam jeo jabuke, pomorandze, cokoladu, pio sok, red bul i vodu, bukvalno sve sto sam video na stolu. Znao sam da me ceka najtezi deo staze, 10-11 km konstantnog uspona i preko 1000 metara nadmorske visine. Presvukao sam majicu i obukao jaknu jer je kisa i dalje padala i sa Nevenom krenuo na uspon. Ovo je bio najgori deo trke. Znao sam da imam blizu dva sata stalnog uspona, prolazno vreme je samo u teoriji bilo dovoljno dobro, pitao sam se kako dodjavola mislim da savladam ovo kad sam upravo presao maratonsku duzinu. Nevena je diktirala tempo brzog hodanja, a to je znacilo da sigurno necemo nigde stati pre vrha i KT5. Usput smo nailazili na trkace koji sede, i zavideo sam im u tom trenutku, pomislio sam ok, mozda ce hteti i ona da napravimo pauzu, ali nisam hteo da pitam. Ostajanje sam nije bilo opcija posto je dovoljna agonija bilo iznova i iznova stizanje do prevoja koji vodi ka visem prevoju i tako u nedogled. Nadao sam se bar 15 metara zaravnine da malo rasteretim noge, medjutim nisam je docekao sve do konacnog izlaza na KT5. Usput smo se nasli i sa Goranom, a Srdjan je bio negde ispred nas. Na KT5 sam znao da mi je ostalo negde 700 metara uspona i da nakon toga sledi oko 4km spusta ka hotelu. Nevena je shodno taktici napustila KT pre mene, a ja sam uzeo par slatkisa, voca i vode i posto smo uputili par reci ohrabrenja jedni drugima napustio drustvo koje je resilo da odmori pre poslednjeg napora. Usput sam vec flipuno, izvadio sam telefon i pustao Bowie-a i Beatlese. Obisao sam jos tri-cetiri trkaca i konacno krenuo u spust ka hotelu. Pokusao sam da nateram noge da trce, ali su me slusale u ritmu 50 metara hoce 100 nece. Zuljevi su mi pukli na obe noge jos na usponu i poprilicno sam se mucio cak i u hodanju. Hotel je poceo da se nazire i tada me je obisao Goran i jos jedan takmicar. Pred zadnji kilometar sam cuo jos nekog da dolazi i rekao sam sebi, dobro ovo je ipak neka trka, pokreni se i zavrsi je. To sam i uradio, izvukao sam zadnje sto sam imao i mentalno i fizicki iz sebe i kroz protrcao kroz cilj.  

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...