Jump to content
IGNORED

Pozorište


Linda Lee

Recommended Posts

  • 2 weeks later...

Odgledao sinoć. 

 

Savršen kasting. Razmišljam jutros, kako smo uopšte došli u situaciju da iz srednje generacije naših glumaca niko ne može da bude ravnopravan partner Nadi Šargin; realno, da se Tanja Mandić nije manula isprazne floskule o strašnim srpskim glumcima i pozajmila Ristanovskog, ne bi bilo ni ove predstave. Ranije si mogao da biraš, pao mi je na pamet Pleša. 

 

Za utehu, Hrvati su prošli gore: u čitanju HNK, dobili su Bojana Navojca, Ivanova sa šprahfelerom. Možda je on ovako super lik, drugar sa svima itd., ali Ivanov nikad biti neće. Na sve to im je Zekaem još uvalio gostovanje beogradskog Narodnog valjda dva dana posle premijere, da ih počisti sa lica zemlje.

 

Hana Selimović mi je dobra, daje veliku i potrebnu energiju predstavi, ali treba još jedno deset godina da guta prašinu pozorišta da bi prišla svedenosti i veštini Nade Šargin. Ristanovski čovek kontroliše sve, mimiku, glas, pokret, može samo da šapuće i opet je kristalno jasan. Činilo mi se da može da kontroliše srce ako poželi.

 

I da, jako sam želeo da vidim Branku Petrić(još me drže Bekimove knjige),  ko zna koliko će ona još imati volje da igra. Snage deluje da ima.

potpuno se slazem. ristanovski zastrasujuci u svojoj  kontroli - hana selimovic, s druge strane, dobra, ali ne u istom rangu kao njih dvoje, ni blizu. ne znam da li je to rediteljkina ili glumicina zasluga, ali bih ja bila srecnija da je lik malo drugacije procitan - mozda je postavljen malo preagresivno, cak i vodviljski onde gde bih ja radije videla sofisticiranost i lakocu. mada je ovo zakeranje, odlicna je i ona. sve u svemu, ovo pozoriste nikako ne treba propustiti.

pohvalila bih i pisca :D

 

vrhunsko pozoriste su i price iz becke sume kazalista gavella. zao mi je sada sto sam propustila hinkemana istog reditelja.

Link to comment

Moram još malo Ivanova:

 

 

IVANOV (smeje se): Ja sam primetio: kad počinješ da me spasavaš i učiš pameti, lice ti dobija strašno naivan izraz, a zenice ti dođu velike kao da gledaš u kometu. Stoj, rame ti je prašnjavo. (Stresa prašinu s njenog ramena.) Naivni muškarac je budala. A vi žene umete da budete naivne tako da to izgleda i ljupko, i zdravo, i toplo i ne tako glupo kao što bi se moglo učiniti u prvi mah. Samo otkud taj običaj kod svih vas? Dok je muškarac zdrav, snažan i veseo, vi ne obraćate na njega nikakve pažnje, ali čim počne da pada i da se prenemaže, vi mu se vešate oko vrata. Zar je gore biti žena hrabrog i jakog čoveka nego bolničarka kod nekog nesrećnika koji samo plače.
SAŠA: Gore!
IVANOV: A zašto? (Smeje se): Darvin ne zna o tome, inače bi vam pokazao! Vi kvarite ljudski rod. Zahvaljujući vama, na svetu će se uskoro rađati samo kukumavke i psihopati.
SAŠA:Muškarci mnogo štošta ne razumeju. Svakoj devojci će se pre dopasti neki nesrećnik negoli srećan čovek, zato što svaku devojku privlači aktivna ljubav... Razumeš? Aktivna. Muškarci su zauzeti poslom i zato je kod njih ljubav na poslednjem mestu. Malo porazgovarati sa ženom, prošetati se s njom u parku, prijatno provesti s njom vreme, isplakati se na njenom grobu - eto, to je sve. A za nas je ljubav - sam život. Ja te volim - to znači da ja sanjam kako ću te izlečiti od melanholije, kako ću poći s tobom na kraj sveta... Ti uzbrdo, i ja uzbrdo; ti u jamu, i ja u jamu. Za mene bi, na primer, bila velika sreća da cele noći prepisujem tvoja akta, ili da cele noći pazim da te niko ne probudi ili da idem s tobom peške jedno sto vrsta. Sećam se, pre tri godine, kad si jednom za vreme vršidbe svratio kod nas sav prašnjav, preplanuo od sunca, umoran i zatražio vode. Ja sam ti donela čašu vode, a ti si već bio legao na divan i zaspao kao zaklan. Spavao si tako kod nas dvanaest sati, a ja sam celo vreme stajala iza vrata i pazila da neko ne uđe. I tako mi je bilo lepo! Ukoliko je više truda,
utoliko je ljubav lepša, upravo, razumeš, utoliko se ona jače oseća.

 

 

Edited by halloween
Link to comment

Procitah ovako ;D

 

IVANOV: A zašto? (Smeje se): Darvin ne zna o tome, inače bi vam pokazao! Vi kvarite ljudski rod. Zahvaljujući vama, na svetu netu će se uskoro rađati samo kukumavke i psihopati.

Link to comment
  • 2 weeks later...
  • 2 months later...

Zijah Sokolović u legendarnoj monodrami Glumac je... glumac, pred malom (ali srdačnom) publikom. 2 sata nije stao, vrlo energetičan nastup i za nekog duplo mlađeg, a on je čovek u odmaklim godinama (koje mu se uopšte ne vide). Red komike, zatim interakcije sa publikom (najzabavniji deo, pod uslovom da izabere nekog drugog), i onda sekvence koje u stvari izgledaju dosta ozbiljno (traže napor da se dokuči šta u stvari treba da predstavljaju). Dva sata proleti.

 

20180210_194612.jpg

 

Bilo je bolje nego što sam očekivao... niti je glumac istrošen / islužen (što bi se moglo pomisliti obzirom na penzionerske godine), niti je to otaljao (naprotiv - dao je sve od sebe, sa ne uvek lakim materijalom, dinamički vrlo zahtevnim.) Niti je u pitanju puko tezgarenje... mislim da kao i neki drugi naši™ koji navraćaju na ove prostore svakih par godina imaju rodbinu lokalno, te spoje lepo i korisno. To je slučaj sa Šerbedžijom, čija ćerka studira u Brizbejnu, te i on naiđe svako malo. I Zijah je bio ovde pre 2 godine (a putuje sa porodicom, to nam je rekao.)

Link to comment
25 minutes ago, Indy said:

I Zijah je bio ovde pre 2 godine (a putuje sa porodicom, to nam je rekao.)

 

Tačnije pre godinu dana (februar 2017.) sa monodramom "Kobajagi donijela me roda", detalji u spoileru.

 

Spoiler

Premijera 18.02.1993, Interkulttheater, Wien

 

Kada Glumac uđe u prazan Prostor počinje pozorište, kaže Peter Brook. To je jedina ideja koja me vukla da od jedne Riječi gradim formu pozorišne predstave i da sa njome istražujem granice Glume. Ovo nije monodrama, ovo je istraživanje. Postoje različite vrste dramaturgije koje gledamo na scenama: klasične, moderne, avangardne, antidramske, one koje razgrađuju dramu i one koje rastjeruju publiku. Dramaturgija koja mene zanima jest dramaturgija Glumca: svaka je priča, tema ili problem idealan scenski predložak kad je u njezinu centru znatiželjan Glumac. Savremeno je pozorište, grabeći neumorno naprijed, ma gdje to naprijed bilo, negdje po putu izgubilo svoju svrhu, ono što je Aristotel zvao katarzom. Ja sam katarzu našao u riječi ROĐENJE. Tajna sopstvenog porijekla je jedna od najuzbudljivijih koja se pred dijete postavlja od trenutka kada stekne svijest o sebi. Od toga kako će biti razriješena i ko i kako će mu pomoći u tome, zavisi njegov dalji odnos prema sopstvenoj polnosti, odnos prema drugom polu, razumijevanje ljubavi i svijeta u kojem živi, zavisi njegovo mentalno zdravlje kada odraste. Formula naizgled jednostavna, ujedno čarobna i pripada Glumcu istraživaču. U današnje vrij emekomunikacija, kompjutera i televizije i najmlađi se smiju pričama “o rodi i bebama koje mame i tate nalaze u kupusu”. O naoko zabranjenim temama, ja sam stavio Glumu ispred sebe, igrajući otvoreno, slobodno, vedro, “rugajući” se iz kuta malog i slabog subjekta djeteta svijetu odraslih na način kako su to činili istinski humoristi, kao što je Ephraim Kishon. Želio sam nenametljivo, jednostavno i prisno uspostaviti kontakt, dijalog sa publikom, animirati je, zabaviti je Glumačkim zanatom, da bi gradili formu predstave. Želio sam, da isključiva i jedina komponenta fluidne veze gledališta i pozornice, bude sam Glumac. Da Rođenje, nastanak života, u formi predstave bude “kao” prirodno i istinito i razumljivo, sa mjerom i ukusom, a ipak bez vulgarizacije, ustezanja i zaplitanja u mutne metafore. Ova neobična forma predstave uz osmijeh na najprirodniji i najprijatniji način bi trebala da napravi mali korak prema umjetnosti. Zato je pozorište i izmišljeno i zato Glumci i postoje. Radosno istraživanje najtoplije preporučujem onoj polovini čovječanstva koju sačinjavaju roditelji, a u interesu druge polovine čovječanstva, sastavljene od djece. Iz “Rođenja - Kobajagi donijela me roda” rodio se The/Arto projekt.

 

Zijah A. Sokolovic, Wien, Austrija 1992/93

 

33 minutes ago, Indy said:

2 sata nije stao, vrlo energetičan nastup i za nekog duplo mlađeg, a on je čovek u odmaklim godinama (koje mu se uopšte ne vide).

 

33 minutes ago, Indy said:

Bilo je bolje nego što sam očekivao... niti je glumac istrošen / islužen (što bi se moglo pomisliti obzirom na penzionerske godine), niti je to otaljao (naprotiv - dao je sve od sebe, sa ne uvek lakim materijalom, dinamički vrlo zahtevnim.) Niti je u pitanju puko tezgarenje

 

Potpuno isti utisci za prošlogodišnju predstavu. 

Link to comment

on nikada ne ošljari! a i uvek njegove predstave traju više od dva sata i uvek da sve od sebe... ja sam tu monodramu gledala pre tries godina da l' na moru negde ili u bg, a prosle godine ponovo, u zrenjaninu. sa godinama je sve bolji i zbilja vredi svakog dinara, evra, dolara etc... :-)

Link to comment
  • 1 month later...
  • 3 weeks later...

Tamo negde sredinom devedesetih sam u (ili na?) Večernjoj sceni Radović gledao Smešnu stranu istorije sa mladim i mainstreamom još nedotaknutim Draganom Jovanovićem, tri mu druga i jednom drugaricom, pardon već tada suprugom. Veseli vodvilj koji mi je ostao u lepom sećanju.

 

Godinama na netu nije moglo da se nađe skoro ništa o ovoj predstavi, ali ja sam tvrdoglavo i dalje redovno proveravao. Tvrdoglavost se juče isplatila i to kako - neko (najverovatnije Dejan Matić) je okačio celu predstavu!

 

Kvalitet snimka nije najbolji, posebno u prvih par minuta, ali kvalitetan žal-za-mladost trip je zagarantovan, pa ako ima sličnih slučajeva ovde, uživajte...

 

 

Edited by peralozac
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...