Jump to content
IGNORED

Crtice o prvom svetskom ratu


SeljačkaSreća

Recommended Posts

Poslao sam mu ja, samo ne proverava PM. :)Nego:

Remembering WWI: German Hopes for Centenary May Be DashedBy David Crossland in Ypres, Belgiumimage-561717-breitwandaufmacher-eqmk.jpg but_foto_en_2_big.pngDavid CrosslandGermany sees the World War I centenary as a chance to promote European integration and arrive at a shared remembrance of the disaster. But that may be too ambitious. For many countries, remembering the war is likely to remain a national affair.Tyne Cot is the largest British and Commonwealth war cemetery, with 11,956 graves, 8,369 of them unidentified. Many of the men here were killed in the rain-soaked Battle of Passchendaele in 1917, when the area around Ypres was churned into a stinking swamp, and wounded men who slipped off duckboards vanished into the sucking mud.The soldiers buried at Tyne Cot have not been resting in peace this year. Workers equipped with roaring generators and pneumatic engraving tools have been re-inscribing and replacing thousands of headstones here and at British cemeteries across Belgium and France to prepare for an expected surge in visitors for next year's centenary of the outbreak of World War I."Our cemeteries and memorials are very powerful places, particularly for young people," said Peter Francis, a spokesman for the Commonwealth War Graves Commission. "With the centenary, we want to ensure that our sites are ready for that whole four-year period."The world is getting ready to commemorate the start of the war that shaped the last century, killed 16 million people and has become synonymous with the futile loss of life and the onset of industrial warfare, where the individual counted for nothing in the face of artillery, machine guns, poison gas, flamethrowers, tanks and mud.But hopes that the centenary will result in a truly common remembrance of the war may be dashed. Each nation is preoccupied with planning its own ceremonies, and Germany currently has no firm plans at all.Britain has announced a £50 million (€58 million/$80 million) program of remembrance with events to mark the centenaries of landmarks including the 1916 Battle of the Somme, the 1916 naval Battle of Jutland and the 1918 armistice. Australia is spending a similar amount. France, which most of the 440-mile Western Front ran through, is staging a host of projects and exhibitions and, in 2011, opened a €28 million Museum of the Great War in Meaux, near Paris.Muted Preparations in GermanyIn Germany, preparations are far more low-key. The government has yet to even outline its plans. "We are in close contact with our partners to coordinate commemoration activities," a German government official told SPIEGEL ONLINE."Given the global and complex nature of the event a century ago, there is in each country a diversity of experiences and feelings," the official added. "Every nation has the right to its own approach. However, we see great will and engagement to strengthen the bridges between our peoples on the occasion of the centenary."Berlin's Free University and the Bavarian State Library have launched the largest-ever international research project into the war, and the German Historical Museum in Berlin is planning a major exhibition next year. But the country isn't gearing up for big public ceremonies of national remembrance."For us, everything is secondary to World War II and Nazi rule, which dominates people's memories," said Fritz Kirchmeier, spokesman for the German war graves commission.Kirchmeier said the centenary is an opportunity for Europe to find a unified way of commemorating the war. "The war doesn't divide us as much as World War II and Nazi tyranny; it doesn't polarize as much. It wasn't marked by war crimes like World War II," he said. "One could overcome national perspectives by looking at the losses suffered by the other side. For example, if you read out the names of the fallen, why not read out the names of Germans, British, Italians or Russians all together?"It's a laudable suggestion. But there's a risk that Europe, amid all the pledges for common ceremonies, will miss that opportunity. There is little sense at present of a shared goal behind the preparations.A Message of European Unity?What could that goal be? Reconciliation? That's been achieved.Sending a message that Europe, bound by the memory of the wars that devastated it, shares a common destiny and must keep on uniting? Bad timing. The euro crisis has put solidarity among European countries under severe strain. Besides, the new generation of leaders who have no experience of war no longer embody a link between the bloody past and today's need for unity.Former Chancellor Helmut Kohl, who helped pull dead people from the rubble of Allied bombardments when he was a schoolboy in Ludwigshafen in World War II, often cited European integration as the key to lasting peace. His mantra was that disputes once settled on battlefields are now solved in the conference halls of Brussels.He and French President François Mitterrand made a powerful gesture of reconciliation and unity in 1984, when they held hands during a ceremony at a war cemetery in Verdun, the site of one of the bloodiest battles of World War I.The German government would like to see ceremonies next year convey a similar message."We must not forget the incredible suffering this cataclysm meant for a whole generation," the government official said. "We wish to stress the great achievement of reconciliation in Europe. Closer cooperation and integration in Europe proved to be the right way out of the dark shadows of the first half of the 20th century." But many Europeans take peace for granted these days. And the ceremonies are unlikely to sway critics of further integration."Some people, especially in Europe, will try to use the centenary as an occasion to deliver a modern political message," British historian Max Hastings told SPIEGEL ONLINE."But, personally, I'd have thought the very obvious message is that Europe's wars have been a catastrophe for Europe and must on no account be allowed to happen again," Hastings continued. "I think most British people would strongly resist any idea of going further and saying this makes the case for European integration. That would be a very hot potato indeed politically in Britain."In fact, British Prime Minister David Cameron is under pressure to tackle growing British skepticism toward the EU and to wring some concessions out of Continental leaders ahead of a referendum on Britain's EU membership in 2017.Hastings said national memories were bound to be very different. "For France, this was the most traumatic experience of the 20th century; parts of the country were devastated, and it lost 1.5 million dead, far more than the British. Our country escaped more or less unscathed, although of course the British also suffered very heavy casualties.""As for Germany, I'm pretty doubtful whether it's possible to arrive at a shared view," Hastings said. "While most Germans accept German responsibility for the Second World War, most Germans today are inclined to feel that the First World War wasn't their fault. Some of us historians believe that while no one nation bears all responsibility, Germany was the one nation that in July 1914 had the power to prevent a war, and chose not to exercise it."Historians Arriving at Shared ViewAmong historians, at least, the view that Germany bears considerable but not sole responsibility has long been established and is unlikely to be seriously challenged in the run-up to the centenary."The German and Austrian leaderships didn't want the war but they risked it; they played a dangerous game," says Professor Oliver Janz, a German historian at Berlin's Free University who is in charge of 1914-1918 Online, the largest ever international research project into World War I, which is compiling an English-language, Web-based encyclopaedia of the war due to go online in October 2014.Janz, author of the newly published book "14," said that while public remembrance is likely to remain nationally segregated, research is already arriving at a trans-national view."We try to view the thing from a truly global perspective, from Japanese, South African, Latin American views; we have separate sections on each of those regions and also on neutral countries. We're trying to bring across the many perspectives of the individual nations and to arrive at a common picture as well."A network of 800 historians will be involved, and the encyclopedia will run to 15,000 pages of text as well as photos and video footage."My impression is that it we have a chance to arrive at a trans-national view of the war because there's enough distance to it now. None of the combatants are alive," said Janz. "But achieving a common European view requires effort. People are accustomed to their national perspectives."There is no sign so far that the centenary will have any shades of a victory celebrations in the nations that won the war. And no one is likely to dispute that the centenary offers an opportunity to explain how the war happened and its enormous impact on the last century."Our ambition is that a lot more people will understand that you can't understand the world today unless you understand the causes, course and consequences of the First World War," said Diane Lees, Director General of Britain's Imperial War Museum.From today's point of view, it's a challenge to understand how countries allowed themselves to be maneuvered into a position in which whole generations of their men were sent to be slaughtered for a few miles, sometimes just meters, of ground -- for four endless years.Here, maybe, lies the best chance for attaining a common European form of remembrance: The plight of the ordinary soldier, an overriding theme of the war, was the same on all sides.In that sense the location of one of the opening events of the centenary seems particularly fitting: It will be held on August 4 at the British-run St. Symphorien Military Cemetery in Mons, Belgium, where an equal number of British and German soldiers lie side by side.
Link to comment

MancMellow spešl™ edišn™:

Istoričarka: Srbija bila kao Iran danas, Princip teroristaTanjug | 07. novembar 2013. 22:56 | Komentara: 7 Srbija iz vremena Prvog svetskog rata bila je nešto nalik na današnji Iran, a Princip je bio fanatik koji se poslužio terorističkim nasiljem za ostvarivanje svojih ciljeva, rekla je kanadska istoričarka Margaret MekmilanGavrilo%20Princip_620x0.jpgGavrilo Princip, atentat na Franca FerdinandaVAŠINGTON - Srbija iz vremena Prvog svetskog rata bila je nešto nalik na današnji Iran, gde delovi vlasti sponzorišu terorističke aktivnosti, a Gavrilo Princip je bio fanatik koji se poslužio terorističkim nasiljem za ostvarivanje svojih ciljeva, rekla je danas u Vašingtonu kanadska istoričarka Margaret Mekmilan.Ona je na promociji svoje knjige "Sprečavanje novog Velikog rata: Lekcije iz 1914", govorila i o Srbiji iz tog doba i njenoj ulozi u ratu."Prvi čovek vojne bezbednosti Srbije pukovnik Apis bio je veoma dobro upućen u to šta zaverenici pripremaju u Bosni. Oružje za atentat prošvercovano je iz Srbije uz pomoć srpskih graničara", rekla je Mekmilan na tribini u Brukings instituciji.Prema njenim rečima, predsednik tadašnje vlade Nikola Pašić "možda je nešto i sumnjao, ali odlučio je da ne zna šta se dešava".Na pitanje dopisnika Tanjuga da li zna da je vođi nacističke Nemačke Adolfu Hitleru za rođendan 1942. doneta spomen ploča posvećena Gavrilu Principu iz Sarajeva koju su nemački okupatori skinuli kao ratni trofej, istoričarka je odgovorila da je juče čula za to."Da, juče su mi rekli za tu sliku", kazala je Mekmilan.Ona je, ipak, Principa nazvala teroristom, rekavši da su to ljudi koji koriste nasilje da postignu svoje ciljeve, a atentator iz Sarajeva, prema njenim rečima "nije hteo da čeka da se stvari reše diplomatskim ili ustavnim putem"."U svojoj knjizi sam ga opisala kao čoveka iz današnjeg egipatskog društva koji je došao iz ruralne i tradicionalne sredine. On je verovao u svoje ideje i bio je fanatik", navela je Mekmilan.Opisujući Gavrila Principa, istoričarka je kazala i da je on, kao i mnogi mladi ljudi, svet posmatrao crno-belo.Kanadska istoričarka, inačeprofesor istorije na Univerzitetu Toronto, prethodno je Evropu početkom 20. veka opisala kao skoro idilično društvo koje blizu sto godina nije bilo u većem sukobu, koji je došao sa Prvim svetskim ratom."Evropa je napredovala na svim poljima, ali je to bilo i vreme kada je dominacija velikih sila, poput Britanije, počela da opada", ocenila je Mekmilan, dodajući da Britanci nisu shvatali da i druge zemlje žele "svoj deo kolača".Prema njenim rečima, nemačka spoljna politika koju je vodio kajzer, bila je katastrofalna, što je Britaniju odvojio od nje i približilo Francuskoj i Rusiji, što se smatralo nezamislivim krajem devetnaestog veka."Mnogo faktora je uticalo na početak rata, od lidera država, preko porasta nacionalizma, do krize na Balkanu", ocenila je Mekmilan i dodala da Rusi nisu zaboravili Nemcima poniženje iz BiH 1908. godine.Ona je zaključila i da je Nemačka odlučila da uđe u rat i napadne Srbiju, jer se plašila da će izgubiti Austro-Ugarsku ako to ne učini.
Link to comment

http://www.b92.net/i...7&nav_id=774768 Princip pucao i u HitleraVuk Mijatović, Večernje NovostiMuharem Bazdulj, pisac i novinar, objavio dokaz zašto nije moguća revizija Prvog svetskog rata: Ova fotografija uspostavlja vezu između Prvog i Drugog svetskog rata. Princip bio neka vrsta preteče oslobođenja svih delova sveta koji su u to vreme bili pokoreni i okupirani

1260512228527ba9e1ede22316322732_368x492.jpg

Fotografija Adolfa Hitlera dok zadovoljno posmatra spomen-ploču Gavrilu Principu, ratni trofej iz pregažene Jugoslavije, koji je dobio kao poklon za svoj 52. rođendan, objavljena u nedeljniku "Vreme“, snažnije od svih argumenata i rasprava vezala je ruke svima koji se zalažu za reviziju uzroka i povoda Prvog svetskog rata. Čak je i najglasniji među njima, istoričar Kristofer Klark, autor knjige "Mesečari - kako je Evropa krenula u rat 1914“, priznao da je ona najbolji vizuelni simbol veze između Prvog i Drugog svetskog rata.Sa Muharemom Bazduljom, književnikom i novinarom, zahvaljujući kome je i objavljena fogografija Hajnriha Hofmana, koja se čuvala u Bavarskoj državnoj biblioteci, razgovarali smo o značaju same slike, o tome da li je posle njenog pojavljivanja u javnosti, moguća revizija Prvog svetskog rata i odnosa prema Austrougarskoj monarhiji.- Ideja revizije Prvog svetskog rata moguća je između ostalog i zato što živih učesnika i svedoka više nema, zato što likovi Franje Josifa, kajzera Vilhema ili Franca Ferdinanda nemaju sugestije za današnjeg čoveka, što za mnoge u svetu Prvi svetski rat nije puno drugačiji od Tridesetogodišnjeg rata u srednjem veku - objašnjava Bazdulj.Ali ova slika uspostavlja vezu između Prvog i Drugog svetskog rata. Ona na elementaran i vizuelan način pokazuje ono što je svakom racionalnom jasno - Hitler, simbol zla u 20. veku i Gavrilo Princip su, i u Prvom i u Drugom svetskom ratu bili na suprotnim stranama. Sa ovom fotografijom revizija Prvog svetskog rata postaje nemoguća.- Istovremeno je reč i o jednom kompleksnijem nastojanju - da se, promeni i stav prema Austrougarskoj monarhiji, i to gotovo vek pošto je nestala.- Savremene Austrija i Turska pokušavaju da svoje nekadašnje imperije postfestum proglase nekim multietničkim rajevima. To je na tragu slike da je čitava Evropa pre 1914. godine živela bel epok. Međutim, bogatstvo koje je tada postojalo u Evropi bazirano je na iskorišćavanju kolonija. Ne samo u Africi i Aziji, već i na Balkanu.Vidite kod Andrića u „Priči o kmetu Simanu“ da Austrougarska nije ni kmetstvo ukinula. Mi ne naglašavamo dovoljno da je Gavrilo Princip bio neka vrsta preteče oslobođenja svih delova sveta koji su u to vreme bili pokoreni i okupirani. Često pišete o Andriću i Meši Selimoviću, velikim piscima čiji su nacionalni identiteti raspadom države u kojoj su stvarali i posle njihove smrti dovedeni u pitanje. Vi ste pisac iz Sarajeva koji piše u Beogradu. Vidite li paralelu sa njihovim sudbinama i da li svoj idenitet određujete na taj način? - Vidim sebe unutar onog sveta u kojem se to što pišem i govorim razume bez prevoda. Osećam se kao u zavičaju na čitavom prostoru koji danas obuhvataju Srbija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska. Meni je taj jugoslovenski okvir intimno najbliži, iako sam svestan da on za većinu ljudi predstavlja samo istorijski relikt. - Čak i u BiH i u Hrvatskoj, okupaciona Austrougarska se sada tretira kao država u kojoj su cvetale slobode, a Jugoslavija proglašava tamnicom naroda. Kako je došlo do takve zamene teza?- To su politikantske interpretacije istorije i ono što je najironičnije zapravo jeste da se nastavljaju na nacističku propagandu. Hitler do 27. marta 1941. govori o Jugoslaviji, ali posle toga, vraća se na staru austrogugarsku propagandu i počinje da se govori isključivo o „srpskoj kliki“.Politika „zavadi pa vladaj“ koju su razne imperijalne sile sprovodile na Balkanu, prisutna je i danas. Zaboravlja se da je „Mlada Bosna“ bila jugoslovenska organizacija koja je okupljala i muslimane i Hrvate. Mnogi danas sude o „Mladoj Bosni“ kao o velikosrpskom elementu, a to je samo nastavak propagande Austrougarske monarhije.- Ispada da je Jugoslavija bila velikosrpski projekat?- Čini mi se da je ta ideja usađena sa ciljem da dovede do raspada Jugoslavije. Ideja da je Jugoslavija zapravo velika Srbija je na svaki način pogrešna, ali je bila potrebna da bi se projekat raspada realizovao.- Pominjete 27. mart. U ovdašnjim pokušajima revizije istorije, mnogi se tog datuma odriču.- Na neki čudan način Hitler je mnogo bolje prepoznao sličnost 27. marta i Sarajevskog atentata nego mnogi drugi. On se tada nalazi na vrhuncu moći, imao je Evropu pod nogama i niko mu se nije suprotstavio na taj način. Odvajati ta dva događaja, i govoriti pozitivno o jednom, a negativno o drugom jednostavno nema smisla.- Da li smo danas osuđeni na to da nacionalne identitete gradimo i potvrđuemo isključivo na suprotnostima i razlikama? - O tome je Frojd pisao kao o narcizmu malih razlika. Što je razlika manja, ti moraš više da je ističeš. Dobar primer su Crnogorci. Južnoslovenski narodi koji govore istim jezikom su za distinkciju u jednom trenutku uzeli religiju, pa su oni koji su katolici postali Hrvati, pravoslavni Srbi, muslimani su bili Muslimani, danas Bošnjaci. Srbi i Crnogorci nisu mogli na taj način da se razlikuju i danas se vidi strašan napor da se ta razlika napravi. Jedini način da se ta razdvojenost očuva jeste da se naglašavaju te razlike. Ti nisi ono što jesi, nego ono što drugi nisu.- Tekst koji si objavio u „Vremenu“ o fotografiji i sudbini spomen-ploče iz Sarajeva, završavaš konstatacijom da danas nema slobode. Da li to znači da su Princip i ostali mladobosanci zalud pucali u Austrougarsku monarhiju?- Jedna od stvari zbog kojih je meni bliska mladobosanska ideja, jeste pitanje političkog subjektiviteta. Gavrilo Princip je u vreme atentata bio maloletan, ali njegova akcija je vodila ka tome da jugoslovenski narodi izađu iz stanja istorijske maloletnosti i uzmu sudbinu u svoje ruke, tako što će kreirati jednu državu koja neće biti marioneta velikih sila, koja neće biti kolonija, nego voditi svoju politiku i biti slobodna.Raspadom Jugoslavije, ratovima i svim kasnijim političkim epizodama, sve ove zemlje su manje ili više opet svedene na neku vrstu pseudokolonijalnih poseda ili satelita. Bosna i Makedonija su najbliže protektoratima, Srbija je neko vreme pokušavala da, na tragu Jugoslavije, vodi koliko-toliko samostalnu politiku. Međutim, čini mi se da se, naročito sa novom političkom garniturom, i od toga odustalo. I to nije čudno. Srbija nema tu vrstu snage i moći koja je za to potrebna. Ta baština mladobosanskog sna koja je jedno vreme bila ostvarena, sada se izgubila. Rekao si „Ne“ Hitleru 27. marta, rekao si „Ne“ Staljinu 1948. a sada razni ambasadori i činovnici imaju pravo da ti diktiraju šta ćeš da radiš.Često pišete o Andriću i Meši Selimoviću, velikim piscima čiji su nacionalni identiteti raspadom države u kojoj su stvarali i posle njihove smrti dovedeni u pitanje. Vi ste pisac iz Sarajeva koji piše u Beogradu. Vidite li paralelu sa njihovim sudbinama i da li svoj idenitet određujete na taj način?- Vidim sebe unutar onog sveta u kojem se to što pišem i govorim razume bez prevoda. Osećam se kao u zavičaju na čitavom prostoru koji danas obuhvataju Srbija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska. Meni je taj jugoslovenski okvir intimno najbliži, iako sam svestan da on za većinu ljudi predstavlja samo istorijski relikt.

Edited by Yoda
Link to comment

Meni se čini da oni (Makmilanova, Klark...) svoju publiku drže maloumnom čim smatraju da nemaju dovoljno kapaciteta za polit-istorijsku apstrakciju nego im se mora mahati pojednostavljenim asocijativnim mehanizmima (28.6.1914 = 11.9.2001; mlada bosna = al kaida itd) kako bi lakše svarili poentu.A možda su i u pravu. <_<edit: apis = kasem solejmani :ss1:

Link to comment
Nema mesta čuđenju. Suštinski, ovo se ne razlikuje od onoga što je Biljana Srbljanović uradila. Tripuje, koristi istorijske ličnosti za kreiranje svog dela™ koje je u funkciji njene lične terapije i vozi Miško. Ima ko će da se primi. I na našu žalost i sramotu, nepočinstvo barem jedne od njih se naveliko reklamira, promoviše i predstavlja kao vrhunsko umetničko delo.
Link to comment

Drugim recima, najgori prezentizam.Btw, dokle ce vise da se frljaju sa "teroristima"? Terorizam je valjda, kada nekog - terorises. A terorisanje podrazumeva valjda napad na civilne ciljeve ili bar napad na nesto sto civile treba da zaplasi. Poenta teroristickog napada je valjda sirenje straha koji siru javnost treba da privoli tvom stavu, tj. stavu koji ce omoguciti ispunjenje tvojih ciljeva.Princip, s druge strane, je atentator; nije imao nameru zastrasivanja tj. "terorisanja" civila (sigurno ne u Bosni); nije imao nikakve civilne ciljeve u vidu; nije ubijao neduzne prolaznike; imao je tacno definisanu, politicku metu. Ja do sada skoro nikada nisam cuo da se atentat na JFK-a opisuje kao teroristicki akt (ako jesam, onda je to tako retko da sam zaboravio) niti se Li Harvi Ozvald cesto naziva teroristom; to je uvek "atentat" a on je "atentator" ili "ubica". Case in point, wiki stranice i za atentat i za atentatora nigde ne sadrze ni rec "terrorism" ni rec "terrorist", zapravo ni rec "terror". Valjda postoji vrlo jasna razlika izmedju politickog atentata i bombasa samoubice koji udje u autobus javnog prevoza i raznese se sa sve desetinama neduznih putnika, slucajnih prolaznika.Opet, da podvucem, ovo sa prvim svetskim ratom u skorije vreme je najgora eksplozija prezentizma u istorijskoj nauci u poslednjih par decenija.

Edited by hazard
Link to comment
Drugim recima, najgori prezentizam.Btw, dokle ce vise da se frljaju sa "teroristima"? Terorizam je valjda, kada nekog - terorises. A terorisanje podrazumeva valjda napad na civilne ciljeve ili bar napad na nesto sto civile treba da zaplasi. Poenta teroristickog napada je valjda sirenje straha koji siru javnost treba da privoli tvom stavu, tj. stavu koji ce omoguciti ispunjenje tvojih ciljeva.Princip, s druge strane, je atentator; nije imao nameru zastrasivanja tj. "terorisanja" civila (sigurno ne u Bosni); nije imao nikakve civilne ciljeve u vidu; nije ubijao neduzne prolaznike; imao je tacno definisanu, politicku metu. Ja do sada skoro nikada nisam cuo da se atentat na JFK-a opisuje kao teroristicki akt (ako jesam, onda je to tako retko da sam zaboravio) niti se Li Harvi Ozvald cesto naziva teroristom; to je uvek "atentat" a on je "atentator" ili "ubica". Case in point, wiki stranice i za atentat i za atentatora nigde ne sadrze ni rec "terrorism" ni rec "terrorist", zapravo ni rec "terror". Valjda postoji vrlo jasna razlika izmedju politickog atentata i bombasa samoubice koji udje u autobus javnog prevoza i raznese se sa sve desetinama neduznih putnika, slucajnih prolaznika.
+1мало краће, али у истом духу, сам написао пре неколико месеци:”Принцип је био атентатор.Не знам шта су се сви латили данас термина терористе, кад он то никако није био. Није ишао по Бечу и убијао насумичне пролазнике јер се није слагао са политиком Аустро-Угарске, него је убио оног који је водио и представљао ту политику.”
Link to comment
Nema mesta čuđenju. Suštinski, ovo se ne razlikuje od onoga što je Biljana Srbljanović uradila.
Razlikuje se utoliko sto izmedju MMcM i BS stoji provalija velicine 1 omanje galaksije u pogledu znanja o tome sta se desavalo. Sto stvari cini jos komplikovanijim.Hvala Buffalo.
Link to comment
+1мало краће, али у истом духу, сам написао пре неколико месеци:”Принцип је био атентатор.Не знам шта су се сви латили данас термина терористе, кад он то никако није био. Није ишао по Бечу и убијао насумичне пролазнике јер се није слагао са политиком Аустро-Угарске, него је убио оног који је водио и представљао ту политику.”
Sa druge strane, Menahem Begin i Hašim Tači bejahu teroristi pa šta im fali :fantom:
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...