Jump to content
IGNORED

Jugosloveni, odnosno zapadnobalkanci...


namenski

Recommended Posts

krizaj1948_zpscnnmaqa3.jpg

 

Josip Križaj AKA Giuseppe Krizaj AKA  José Antonio Galiasso, Piloto de la República...

 

Josip_Krizaj_zpsk1sui7lu.jpg

Slovenac, Jugoslovenac, Italijan sa dokumentima na ime Giuseppe, skolovan italijanski vojni pilot, a ciji da bude kad je u doba njegovog odrastanja to sve bila Italija, politicki nepouzdan kako se nekad govorilo, dovoljno da ga se ne pripusti u visi cin, ali kao strucnjak hvaljen i od takvih autoriteta kakav je bio 1 Italo Balbo.

 

Prebeg, avionom u - Jugoslaviju.

 

 

Azil, pa pomalo sumnjiv vlastima, ne zbog Italije nego zbog boje, crvene jakako, drze ga u nekoj vrsti izolacije, Bijeljina, Banja Koviljaca, pocinje da radi u somborskom i drugim vojvodjanskim aerokubovima, konacno ga prihvata i vojska.

 

Smederevska Palanka neke 1940. obucava jedrilicare i njegov brak sa gospodjicom Jelenom Stefanović je prvi jugoslovenski pilotski brak kako su uredno izvestile tadasnje novine koje se takvim stvarima bave.

 

yugoslavia_people_krizaj_josip_zpsrqzve0

Ali: 1936. se medju prvima dohvatio Spanije, leti na svemu i svacemu dok jos nije pristigla sovjetska tehnika, komuniste i ostale da ne pominjemo.

Hladan i racionalan, tako pise, a secaju ga se i raznorazni, od snimatelja Paramounta pa na dalje...

2 puta obaran, ranjavan, zarobljen, razmenjen, 2 Sovjeta i on za neke Italijane.

 

Kao pilot ucestvuje u borbama na Sremskom frontu, odlikovan, porucnik pa kapetan JA.

 

Gine 1948. prilikom izvidjackog leta.

 

Sve to, naravno, u vremena kad nije bilo sramota biti Jugosloven, od londonskih brodovlasnika i cileanskih kraljeva salitre za koje se govorilo da spadaju u retke koji ne trepnuvsi mogu da ispisu cek na milion funti, do nekih tamo budala koje su se lomatale po nekoj tamo Spaniji.

I kasnije.

Narocito kasnije.

 

 

Postavlja se pitanje zašto je 70-ih bilo sramota biti Jugosloven?

 

 

Zavisi koga i zavisi zasto, sta da ti kazem.

Edited by namenski
Link to comment

Божидар Бошко Петровић

Prvi jugoslovenski vazdusni as.

 

BPetrovic_zps8z3qtrg9.jpg

 

Rodjen u Beloj Palanci 1911. mestu sluzbovanja oca policajca i od majke krojacice i oca policajca, oboje rodom iz Ivanjice.

Posle Prvog svetskog rata otac biva premesten u Beograd, na mesto glavnog u vracarskoj policijskoj stanici.

 

665_24_zpsdtjpv2zb.jpg

Fudbaler, kazu talentovan: bilo tacno ili ne, igrao je za BASK, BUSK, Jugoslaviju, Vojvodinu, prosao kroz ondasnje zonske lige, ali i kroz reprezentaciju Jugoslavije.

Malo se i mangupirao ali mu doslo iz dupeta u glavu: upisao i zavrsio Pravni fakultet u Beogradu.

Rezervni oficir vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije, skolovani pilot lovac.

Clan zabranjene Komunisticke partije Jugoslavije.

U zimu 1936. koristi priliku da se sa jednog gostovanja BSK u Parizu dohvati Spanije.

Zajedno je sa jos jednim jugoslovenskim pilotom, Sretenom Дудићем, inace sinovcem Dragojla Дудића iz inace ozloglasene komunjarske familije Дудића.

Obojica druguju sa Marloom koji u to vreme glumi pilota i kome ova 2 Jugoslovena nisu dovoljno interesantni da bi ih pomenuo u Nadi, gola zavist 1 intelektualca prema dvojici pravih ljudi od akcije.

Lete zajedno, Дудић gine kao mitraljezac u avionu Breguet XIX, dok ranjeni Petorvic uspeva da se prisilno spusti.

Fernando Garcia nastavlja da leti, ovog puta kao pilot lovac i to uspesno.

 

viadores_zpszvssammw.jpg

U mesanom drustvu sastavljenom od Sovjeta, Amerikanaca, Spanaca, Francuza i mnogih drugih.

Oborio je 5 fasistickih aviona samostalno i 3 u saradnji.

I poginuo leta 1937. godine.

 

 

Pero_Cetkovic_01_zpsbzcvno8y.jpg

 

Pero Ćetković

 

Seljacko dete.

Oficir vojske Kraljevine Jugoslavije, clan Komunisticke partije Jugoslavije, Narodni heroj Jugoslavije.

Pitomac Vojne akademije Kraljevine Jugoslavije, kazu jedan od jacih u svom razredu.

Kapetan 1. klase ili tako nesto u doba aprilskog sloma.

Komandant Lovcenskog bataljona.

Komandant Prvog (crnogorskog) bataljona Prve proleterske brigade.

Komandant 1. dalmatinske udarne brigade.

Komandant 3. udarne divizije.

Sa poslednjom je vodio teske i odlucujuce borbe tokom takozvane 3. neprijateljske ofanzive, one oko Neretve, sa sve protiv cetnika, ne onih Bulajevicevih: pominje se, cini mi se, i neka borbena grupa Scotti ili tako nekako - Italijani su dali artiljeriju, a cetnici pesadiju...

Ali i sa Italijanima, onaj cuveni Prozor koji je te noci morao da padne.

I pao je.

Uknjizio je i ustase i domobrane, a i Nemce naravno.

Poginuo kod Nevesinja, mesta u kome je zapoceo karijeru kao tek diplomirani pitomac vojne akademije.

General-major NOV i POJ.

 

1_Dalm_Brig_zpssqjojhha.jpg

Stab 1. dalmatinske udarne brigade: Vlado Šćekić, Pero Ćetković, Ante Kronja i Božo Bilić - Marjan.

 

14864_zps6qv2n03g.jpg

Formiranje i predaja zastave 1. dalmatinskoj, Livno, 6. oktobar 1942; u dalekom Staljingradu, na primer, jos uvek se ne zna koja ce strana da pretegne, a bogami ni Saveznicima ne cvetaju ruze.

Zastavu prima Pero Tomov Cetkovic, komandant divizije, a ko bi drugi...

 

Cetkovic_001_zpsdqkcywel.jpg

Veciti Zapadni Balkan: sahrana Pera Ćetkovića, sanduk nose otac Tomo, Sava Kovacevic i politicki komesar 3. divizije Radomir Babic...

 

 

Војвода Путник

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ali, ne onaj Vojvoda Putnik, nego Yugoslav Steamship Vojvoda Putnik

 

vojvoda_putnik1_zpstmkpbinp.jpg

 

Jugoslavenski Lloyd AD, Zagreb

Maticna luka Split

5,879 GRT

Izgradjen 1916, Nortumberland Shipbuilding Co. Ltd, Howden-on-Tyne kao Kerry Range za Neptune Steam Navigation Co. Ltd (Furness, Withy & Co. Ltd), Liverpool, 1919, prodat u Kanadu kao Blossom Heath, Steam Navigation Co. of Canada Ltd, Montreal, od 1922. vije jugoslovensku zastavu.

 

yu-1937_zpsv9syppsr.gif

 

Pocetkom marta 1943. u sred zimskog severnog Atlantika konvoj SC-121 koji je plovio iz Amerike za Englesku i u kome se nalazilo 59 brodova je prezivljavao teske trenutke. Vucji copor nazvan Westmark, nekih 17 podmornica ga je spopadao danima. Pratnja, americka eskortna grupa A3 je imala problema sa veoma losim vremenom, rasturila se, bilo je problema i sa opremom.

Imao je problema i jugoslovenski parobrod Vojvoda Putnik natovaren sa 7900 tona brasna.

Bahia Blanca (13. decembar 1942.) – New York (23. februar 1943.) – Loch Ewe – London.

8. marta odmah posle svitanje brodu je kao posledica nevremena otkazalo kormilo.

 

Zaustavio se, postao je straggler, obelezen, sam.

Negde na oko 600 NM jugoistocno od rta Farewell

Ima li sta tuznije od broda koji se zaustavlja i gleda kako ostali nastavljaju put i nestaju dok on ostaje sam i nezasticen.

U 14.05 podmornica U-591 kojom komanduje dvadesetsedmogodisnji Kapitänleutnant Hans-Jürgen Zetzsche opazila je usamljenika i napala ga: u 16.21 je primljena radio poruka sa Vojvode Putnika da brod tone, a iz dnevnika podmornice se saznalo da je napad morao da bude prekinut jer su se pojavili avioni.

Mladi Kapitänleutnant, koji se taman spremao da izroni i posao zavrsi topom, odustaje i odlucuje da saceka noc.

U 21.19 lansiran je poslednji torpedo koji je posle 3 minuta pogodio, ali je podmornica morala da brzo bezi jer su se priblizavali brodovi pratnje. U odlasku, zabelezeni su nesumnjivi zvuci tonjenja broda.

 

Niko od 44 clana posade Vojvode Putnika nije preziveo.

 

Mario Petrić, zapovednik, Cavtat, 1899.

Nikola Beussan, prvi oficir (kapetan duge plovidbe), Dubrovnik,1908.

Nikola Bojanić, drugi oficir, Dubrovnik, 1910.

Aleksandar Brinić, treci oficir ,Budva, 1919.

Ivan Pintarić, radiotelegrafist, Knin, 1911.

Stjepan Bobić, vođa palube, Iž Veli, 1900.

Vicko Andreis, kormilar, Vela Luka,1909.

Jerko Gojanović, kormilar, Šibenik, 1913.

Alfred Juričić, kormilar, Baška Voda, 1922.

Kazimir Konatić, kormilar, Iž Veli, 1910.

Mate Lučin, kormilar, Drvenik, 1902.

Mate Legac, kormilar, Starigrad, 1907.

Dragutin Žeželić, kormilar, Rijeka, 1922.

Ivan Selestrin, mornar, Kukljica, 1909.

Gašpar Vranković, mornar, Ražanac, 1921.

Vođa stroja, Ivan Jurišić, Rijeka, 1904.

Stjepan Fajs, prvi strojar, 1913.

Veljko Stojanac, drugi strojar, Dicmo, 1918.

Nikola Štetić, treci strojar, Split,

Krsto Dunić, ložač, Lukoran, 1906.

Viktor Gršković, ložač, Preko, 1910.

Mate Ljuština, ložač, Preko, 1903.

Ante Parčić, ložač, Krk, 1913.

Andrija Radić, ložač, Šibenik, 1904.

Ivan Starčević, ložač, Fužine, 1899.

Krsto Šimac, ložač, Lukoran, 1899.

Šime Vukić, ložač, Triblje, 1906.

Božo Zurak, ložač, Dragove, 1921.

Petar Mirković, ugljenar, Гевгелија,

Šime Alivieri, mazač, Poljana, 1909.

Mate Brnabić, mazač, Krk, 1905.

Nikola Šarin, sobar

Ivan Mandić, drugi sobar, Brbinj, 1907.

Milan Bralić, kuvar, Starigrad, 1912.

Marko Perdija, drugi kuvar, Korčula, 1915.

 

Pomorci.

Jugoslovenski.

 

Saveznici:

Akbari, Syed Moonis Hassan, 22, drugi radiotelegrafist, Merchant Navy

Fishlock, Hubert Lawrence Dunford, 21, kormilar, artiljerac, Royal Navy

Jones, Edward, 20, artiljerac, British Army

Kelsey, Thomas Alfred. 32, artiljerac, British Army

Long, Ronald Charles, 21, artiljerac, British Army

Saunders, Herbert, kormilar, artiljerac, Royal Navy

Simons, John Frederick, 31, kormilar, artiljerac, Royal Navy

Slaney, Sydney Charles, 29, mornar, artiljerac, Royal Navy

Williamson, John William, 26, artiljerac, British Army

 

Ostalo, onako kako to ide: Kapitänleutnant Hans-Jürgen Zetzsche preziveo je ranjavanje kada je podmornicu U-591 koja je tek isplovila iz Sen Nazera, u blizini brazilske obale ulovio jedan Liberator i vise nije plovio, iz zarobljenistva je pusten 1947. godine i postao uspesan deo uspesnog PR tima uspesne ESSO (EXXON) korporacije, OOUR Hamburg.

Umro je 1991. godine.

Vojvoda Putnik je bio poslednji od ukupno 5 brodova koje je potopio.

 

Danas u Hrvatskoj mozete naci ili nepominjanje Vojvode Putnika ili pominjanje nesretne sudbine broda i pod obavezno njegovog nesretnog imena.

Kao da bi se bilo sta promenilo da se brod zvao Zeta, Bribir, Makedonija, Trepca, Srbija, Hrvatska….

A radi se samo o jugoslovenskom brodu Vojvoda Putnik koji je potopljen sa celokupnom posadom i ratnim teretom na putu iz Amerike u Evropu.

U sred jednog velikog rata.

U Srbiji ga uopste nece pomenuti.

Link to comment

 

 

Na danasnji dan su Zapadnobalkanci krenuli iz pocetka.

 

avnoj_zpsgnghaynl.jpg

 

avnoj2_zpstcnyhiqd.jpg

 

Nabijajuci pri tom na kurac Nemce, Italijane, Bugare, ustase, cetnike, domobrane, nedicevce, ljoticevce i sve ostale zapitane nad njihovim legitimitetom i legalitetom.

 

 

 

ove je prava himna jugoslavije

 

 

 

Ne pravim pitanje  :)

 

 

I meni je ova bila br.1. Još uvek me prođu srsi što kažu razbraća.

Edited by namenski
Link to comment

Божидар Бошко Петровић

Prvi jugoslovenski vazdusni as.

 

BPetrovic_zps8z3qtrg9.jpg

 

Petrovic22.jpg

 

Vladeta Petrović

Brat.

Stariji, onaj koji je problematicnog studenta nalozio na letenje.

Oficir, profesionalni, pomorska akademija, Dubrovnik.

Ozenjen, Marija Fažo, dece komada 2.

 

Petrovic3.jpg

Komandant i vodja one grupe od 7 hidroaviona koja je 17. aprila 1941. preletela u Grcku ne zeleci da...

18. aprila ga, dok se, sav zamascen i umoran, motao po Atini 'apse ga Grci sve misleci da je neki spijun, pustaju ga sve mu se izvinjavajuci, u to eto i Nemaca...

 

Afrika, Egipat, i RAF No.2 Yugoslav Squadron...

 

Petrovic5.jpg

 

 

Petrovic4.jpg

 

Sve seme i dileme 1 rasnog oficira od karijere: u dnevniku pise da je jos 10. aprila bio nacisto sta, gde i kako.

Samo je bilo pitanje kada, jebalo mu se za uzirene generalstapce i njihove papirne zavrzlame, mucilo ga je jedino, otprilike: zbrisati na vreme, sa sve slabom nadom da to mozda nece biti potrebno, da ce neko, negde, nastaviti da se bije sa Nemcima i pratecom bulumentom Bugara, Madjara, Italijana, sa kojima je imao i inace nerasciscene racune...

Casno i posteno je svima kojima se ne ide u beli svet ponudio da ostanu i razresio ih zakletve.

 

Komandant jedine jugoslovenske jedinice, vojne postrojbe koja je iz zemlje izasla organizovano, kao jedinica, organizacija, vojna.

 

Vec 8. maja pocinju da se bave svojim poslom, izvidjaju, spasavaju...

I gine se pritom:

Šišmun Pišpek,

Kamenko Petrović,

Boleslav Ivković...

 

Za zasluge u spasavanjima oborenih saveznickih pilota, Britanaca uglavnom, zlatna letacka znacka RAF-a ili kako se to vec zove...

 

U Egiptu, ne mirise se sa takozvanom izbeglickom vladom i njenim predstavnicima, официрчићима raznih fela i interesovanja medju kojima rat bas i ne zauzima istaknuto mesto: osoblje eskadrile biva internirano zbog sumnje u lojalnost istoj, Petrovic i ostali idu u britansku pesadiju, ali prakticni Englezi ubrzo uvidjaju da je gre'ota arciti obucene pilote, pa Petrovic postaje oficir za trenazu jugoslovenskog letackog osoblja u No.2 Aircraft Delivery Unit...

Osoblja za neko drugo, novo vazduhoplovstvo...

 

Vraca se u novu Jugoslaviju, u novom vazduhoplovstvu nisu na ceni oni koji su leteli obuceni u RAF uniforme, nije mu ispod casti da neko vreme fizikalise u Beogradu, 1 vukovac takoreci, da bi ga ratni drug iz Egipta pozvao u Lovran u kome ce da ostane do kraja zivota 1984. godine.

Kao gimnazijski nastavnik matematike, fizike i OTO.

 

Sahrani je, ipak, prisustvovao zamasan broj generala i admirala, koje aktivnih, koje penzionera...

 

 

 

Link to comment

A i danas nam je rođendan Kraljevine SHS.

Zapadnobalkanska posla: drzava na cijem su celu bili, ovakvi ili onakvi, ali Jugosloveni, opet ovakvi ili onakvi: 1 potomak srpskog svinjarskog trgovca i 1 potomak zagorskog kmeta :)

 

 

Link to comment

Наводно је био још један брат који је био ваздухопловац - Бранивоје Брана Петровић.

Имао је нешто другачији пут од браће, био у ЈВуО и настрадаио на Зеленгори.

Иначе има једна занимљива изјава пилота кога је спасао...

Link to comment

zastava-750-Ins_zpsoorkhnn0.jpg

1 Jugosloven.

 

Nastao na talasu evropskog ekonomskog i tehnoloskog, ali i politickog entuzijazma pocetkom 50-ih.

Italijanska verzija malog automobila za tih godina jos uvek svega gladne Evropljane: odabran da Jugoslovene uvede u bolju buducnost ali odmah.

Tehnicki i automobilski, auto je bio vrh za svoje doba: u Jugoslaviji se stvar razvukla do pocetka 60-ih, kada su Jugosloveni poceli masovno da se voze.

Autoputevima Bratstva i jedinstva izmedju ostalog.

Bilo kako bilo, automobil nije vise bio retkost: ne racunajuci strukture, po neki auto, obicno Alfa Romeo, vozio je po neki advokat ili lekar.

Emancipovaniji poljoprivrednici preferirali su Opele, a Nemci se - zacudo - nisu nesto narocito visoko kotirali; pravo vreme stranih automobila doci ce sa cuvenim takozvanim konsignacijama.

Pomenute strukture su jos uvek bile rastrzane izmedju terenskih potreba i odgovarajucih vozila - zemlja je hronicno kuburila sa iole uredjenim putevima - i ljudske potrebe da se dupe uvali u nesto meko i udobno; gornji spratovi struktura su preferirali svako prema svom ukusu i mogucnostima, a sofer je bio alatka koja se jos uvek podrazumevala.

Aleksandar Rankovic, broj #2 u drzavi i #1 u sluzbama preferirao je Jaguara MkII, Koca Popovic 2CV, Spaceka, zbog problema sa kicmom tvrdilo se, mada su zli jezici pominjali demagogiju: bilo kako bilo, oba auta su povremeno mogla da se vide parkirana ispred zgrade onog cuvenog Protokola na Terazijama u kome se, kazu, nalazio neki ekskluzivni restoran.

Po neka po raznim kriterijumima odabrana dobra riba znala je da se Beogradom vozi u Trijumfovom Spitfajeru ili MG-u, dok su se privrednici srednjeg esalona sve vise okretali Folksvagenovim Bubama.

Ostali Jugosloveni, tacnije sve vise njih kako je proizvodnja vodjena nacelima rentabilnosti odmicala i povecavala se, veselo su jezdili drumovima, stazama i bogazama, a sve manja retkost je bilo videti ovaj auto u kome su napred sedeli ponosni vlasnici, a pozadi se klatarile glave dvoje dece, kako putuje - na more.

Sto se Srbije tice i razumljivo: Grcka jos nije bila otkrivena, ali je zato konacno bio probije put preko Zlatibora i niz kanjon Morace, pa je dugo putovanje Cirom preko Visegrada, Sarajeva sve do Zelenike prestalo da bude preka potreba, ako se ne racuna avantura putovanjem preko Cakora cuvenim prevoznikom poznatim pod imenom Tara Cetinje o cijim su vozacima i njihovom savladjivanju jos cuvenijih serpentina snimani i filmsi zurnali.

Proizvodnja automobila koji je motorizovao Jugoslaviju zamalo da je dostigla milion komada; po licenci se pravio u Turskoj, Kolumbiji i valjda jos po negde, a sto se takozvanog poboljsavanja modela tice tu se nije zaletalo: vrata, nesto malo dodatih koje kubika, koje konja i to je bilo sve, ali je zato porodio mozda i vise od 200 ozbiljnih fabrika koje su sirom Jugoslavije postale takozvani kooperanti.

Bio je, zacudo, prepoznatljiv i nocu: iz ko zna kojih razloga, auto je imao neverovatno jake farove.

Uveo je Jugoslaviju i u auto sport: pored moto Gran Prija koji se svake godine redovno vozio u Opatiji i bio prenosen na televiziji, pogodni i manje pogodni komadi ulica u jugoslovenskim gradovima postajali su prigodne trkacke staze, medju njima i ona cuvena oko Kalemegdana, staza koja je pamtila i svetski Grand Prix, da bi - sto se Beograda tice - bila preseljena preko Save, na Usce.

 

Ime je, ono takozvano narodno, dobio - kazu - po junaku stripa Milorada Dobrica koji je svakodnevno izlazio u Borbi, organu Socijalistickog saveza radnog naroda Jugoslavije, skraceno SSRNJ,

 

fica_zpsxmnxic04.jpg

 

I, bio ovakav ili onakav, budio uspomene ovakve ili onakve, sa sve zemljom koje vise nema, ostace zapamcen po jednoj nemerljivoj zasluzi: upoznao je koji milion ljudi sa mirisom koji se ne zaboravlja - mirisom novog automobila.

Link to comment

Zapadnobalkanska posla: drzava na cijem su celu bili, ovakvi ili onakvi, ali Jugosloveni, opet ovakvi ili onakvi: 1 potomak srpskog svinjarskog trgovca i 1 potomak zagorskog kmeta :)

Tacno sam znao da ima neka tajna veza - ono kad je Joza (aka potomak zagorskog kmeta) k'o dete izvodio akciju "svinjska glava bez shkembeta"...

Link to comment

Nikica-Marinovi_zpsp3thhlai.jpg

 

Nikica Marinović.

 

Ili, kako se ne vazi, barem kad je Zapadni Balkan u pitanju, prica, danas uobicajeno podmetana, o socrealistickom sivilu i drugaricama obucenim smerno i ideoloski ispravno.

Borosana cipele su tada spadale u HTZ opremu, e ne u ideoloske postapalice poput onog crvenog sveprolazecegtm pasosa.

Tek, 1966. Jugoslavija je knjizila 1 pratilju mis sveta u vreme kad manifestacije te vrste nisu bile ono sto su postale danas.

 

Nikica-Marinovi4_zpsendzlnxw.jpg

 

Jugoslavija je vec poznavala zvezde, od sportskih, fudbalskih narocito, pa preko filmskih do lica TV voditelja sa sve notornim Micom Orlovicem na koga su se sekle vene, ozbiljno.

Sa sve prvom Sitroenovom ajkulom vozenom po Beogradu gradu.

 

nikica-marinovic5_zpsr2phh1jt.jpg

 

Nikica-Marinovi2_zps6dasj7yj.jpg

 

Cudno ili ne, tek o ovoj zeni, tesko da je iko imao da kaze losu rec.

Mozda zahvaljujuci i cinjenici da je umela damski da ne bude prisutna kad se baca djubretom, mozda necem drugom, tek - ostala je simbol jednog vremena.

 

Vremena u kome je Jugoslavija, pored ostalog, dobila i prave - modne zurnale.

 

Nikica-Marinovi3_zpshkhhg98s.jpg

 

U kojima je, zacudo, imalo sta da se - procita.

Nije vazno sto je po nesto od tih aktivnosti vodio ili inicirao i - Zavod za unapredjenje domacinstva.

 

Bas kao sto nije ni vazno sto je, neke 1967, dakle u vremena najgoreg podmetanja klipova pod tockove Srbiji i Srbima, lansirana, uredno i kao jedna od mnogih i 1 modna kolekcija koja je imala - dovoljno je pogledati tadasnje novine, domace i strane - i takozvani medjunarodni odjek.

Sa sve Diorima, Sanelima i ostalim Iv Sen Loranima.

 

Simonida_zpsffd5nrtm.jpg

Kolekcija se zvala - Simonida.

I bila inspirisana srpskom srednjovekovnom odecom, freskama iz Decana, Gracanice...

I premijerno prikazana u Galeriji fresaka.

Srpskih srednjovekovnih.

Link to comment

Rajko Tomović - Spiritus Movens of the Biomedical Engineering and Technologies

 

 

RAJKO TOMOVIĆ was born in Baja, Hungary, on in 1919. He graduated from the Department for ElectroMechanical Engineering of the Technical University of Belgrade. He received his doctorate form the Academy of Sciences of Serbia in Belgrade in 1952. Immediately after graduation of the University he started the unique productive carrier in developing and fine-tuning scientific and cultural integration of Balkans in both East and West. With his extraordinary language skills and excellent over-all education he was able to build a communication at the highest scientific level with the top scientist and engineers from the former Soviet Union, but also with the European and North American institutions and individuals.
 
Dr. Rajko Tomović started his professional career as a teaching assistant; yet, his spirit was too
strong to keep him only in Academia. He was working for the Ministry for Electrical Power until
1950. He started working under the guidance of Prof. Dušan Mitrović in the field of system
sciences. He was with the Institute for Nuclear Sciences "Vinča" from 1950 that after the second
world was the institution dedicated by the state to be the leader. His main interest during the Vinča
period was in design and use of analog computers, and he greatly contributed to the finalization of
first analog and hybrid computers built in Vinča. The fast development of technology especially in
the domain of electronics was one of the reasons for the Yugoslav government to develop other
research institutions, among them the Institute “Mihajlo Pupin”. Prof. Tomović moved to the
Institute "Mihajlo Pupin" in 1960. While working at the Pupin Institute, he was instrumental for the
early development of a scientifically productive Laboratory for Robotics. Prof. Rajko Tomović
returned to the University of Belgrade where he became professor for Automatic Control in 1964.
Rajko Tomović was officially retired from the Faculty of Electrical Engineering, yet he never
stopped being engaged in various projects and student supervisions at both the Faculty of Electrical
Engineering and in the Academy of Sciences and Arts of Serbia (SANU).
 
During the sixties Rajko Tomović spent periods in the U.S.A. as an visiting professor and
visiting scientist at the leading U.S.A. universities contributing greatly to the development of new
views and methods in robotics, biomedical engineering, and computer sciences. During this period
he built extremely strong life-long lasting cooperation with scientists from the University of
California, Los Angeles (UCLA), University of Southern California (USC), Los Angeles, and Ohio
State University, Columbus, Ohio. His contacts and communications spread over Canada, the
former Soviet Union, Poland, Czechoslovakia, Hungary, Bulgaria, France, Germany, Greece, Italy,
Japan, China, and many other countries. It would be difficult to find a research institution involved
in robotics, automatics, system sciences, biomedical engineering, and computer engineering and
sciences that in some way was not connected to Rajko Tomović.
 
Based in his research results and contribution to the science he was elected to be a member of
the Academy of Science and Arts (VANU), and after integration a member of Serbian Academy of
Sciences and Arts (SANU). He was also elected to be an external member of the Slovenian
 
 
Academy of Academy of Sciences and arts (SAZU). Rajko Tomović was decorated with the
highest state medals and awards for his specific, yet also general contributions. He received the
National 7th July Award, the highest award for the life accomplishment (AVNOJ Award), and
many more recognitions for his research and societal work.
 
In parallel with his scientific work Rajko Tomović was very active and effective in his social
and cultural activities. He was one of the founders of the Yugoslav Committee for Electronics,
Telecommunication, Automatics and Nuclear Sciences (ETAN), Yugoslav Society for Computers,
Yugoslav Society for Biomedical Engineering, Center for Multidisciplinary Studies of the
University of Belgrade, Center for Strategic Social and Technical Planning in Novi Sad, and many
other institutions.
 
Rajko Tomović was instrumental for the development of several activities within ETRAN. He
was directly involved in the early work of the Sections for Biomedical Electronics, Automatic
Control, Computers, Artificial Intelligence,
Rajko Tomović was always involved in the organization of scientific and engineering meetings,
summer schools, and workshops that took place in Yugoslavia organized by ETRAN. These
meetings were for a longtime a unique opportunity for East and West to meet. Yugoslavian
meetings became places where scientists from the Soviet Union and other eastern countries met
with their colleagues from North America and Europe. The series of 10 triennial international
meetings "Advances in External Control of Humans Extremities", known as Dubrovnik meetings,
resulted in 10 historic Proceedings that are used as the basic reference for the work in the
rehabilitation of humans with an impact on movement.
 
An important constituent that characterized Rajko Tomović was his brilliant link to various
high-level governmental and political organizations in the former Yugoslavia. This activity,
recognized by the most important persons from the administration, was a key element in promoting
the role of ETRAN in the organization of the research, education, participation in decision making,
standardization, etc. Rajko Tomović was a good negotiator, and with his calm approach was able to
attract and put together many individuals, and this led to many very important activities of ETRAN.
During the period 1955 to 1990 he succeeded to start and finalize several original, pioneering
scientific and technological developments. Many of these activities received very strong attention
around the world. His book about High-Speed Analog Computers (with Walter J. Karplus)
published in 1962 introduced the electronic device systems to constitute a repetitive (analog)
computer facility and was the first monography ever in the world. It was published in a short
interval in French, English, and Russian languages. He is the author of the first monography
dealing with sensitivity theory together with Dr. Miomir Vukobratović. Rajko Tomović is the
author of the textbook Nonlinear Systems (1983) with Prof. Srđan Stanković and the book about
Limitations of the Formal System Theory (1979) with Walter J. Karplus.
 
Rajko Tomović was a scientist with the greatest interest in large systems, specifically systems
that are built by nature. He was constantly mining for the new knowledge in life sciences from the
engineering point of vies, and trying to implement these findings in man machine made systems.
One of the early, but best-known results was the multifunctional hand prosthesis, developed in
collaboration with Prof. Miodrag Rakić from the Faculty of Electrical Engineering in Belgrade that
led to the development of a series of rehabilitation assistive systems. This so-called Belgrade hand
is posted in the Museum of Robotics in Boston, U.S.A.
 
He suggested the use of non-numerical techniques for the control of large complex systems.
This method was an attempt to eliminate tedious and complex numerical procedures that essentially
contradict the control in nature. The non-numerical control evolved into the logical control, and
finally into the production rules based control. These two methods implement input-output
mappings and connectivisms for controlling large complex, nonlinear systems. The production rule
methods and input-output mappings gained from the machine learning and soft computing 
techniques; thus became very efficient for the control of complex man-machine systems. In the
eighties together with the colleagues from the Universities of Novi Sad and Belgrade, Rajko
Tomović promoted the Belgrade/USC robot hand; at the time one of the most powerful robot
grasping devices. In the early eighties Rajko Tomović lead the project for the Veterans
Administration, New York, that resulted in the first intelligent powered self-contained transfemoral
prosthesis. The prosthesis later evolved in the only intelligent prosthesis manufactured today by the
German manufacturer "Otto Bock".
 
Rajko Tomović participated and contributed in many design and development projects
including the first analog and digital computers for the Yugoslav army and defense systems. As a
world-recognized expert and leader in the field, Rajko Tomović was frequently invited to chair,
teach, instruct, consult, and contribute in other ways at various universities, international meetings,
specialized workshop, major funding agencies, etc.
 
The best proof of the extraordinary abilities of Rajko Tomović is his students and collaborators.
He taught several courses, mostly at the graduate level in the field of automatic control. He
supervised many master and doctoral students. The students of Rajko Tomović became world
known experts in their fields, and they are spread at almost every point of the planet. The
Automatic Control of Belgrade is well recognized by the peers, and much of this recognition is
linked to the name Tomović. In 1984, Dr. Norman Kaplan, Director of the National Science
Foundation, Washington, D.C., gave an interesting, very valid depiction of the Rajko’s personality;
he said that Rajko is a renaissance scientist.
 
Dr. Tomović was the author of more than 150 scientific papers; most of those in wellrecognized
peer reviewed journals. Rajko Tomović was very frequently cited, and some of his
works will be cited for a long time because they opened a completely new page in the development
of control. Rajko Tomović (with Drs. Dejan B. Popović and Richard B. Stein) published the first
monography in the world about nonanalytic methods for motor control (1995). Dr. Tomović wrote
many invited chapters in the world encyclopedia and other edited books dealing with robotics,
biomedical engineering, control of complex, large systems, and automatics.
 
Dr. Tomović was an active person in the political life of Yugoslavia, yet mostly working as an
advisor and consultant. Throughout his life Dr. Tomović never compromised his cosmopolitan
ideas on integration of things that are good and positive. There is no doubt that the last decade of
his life and of the 20th century affected his life and activities, yet he succeeded to maintain his
positive actions and non-compromised fight for the best.
 
This short biography of the Academician Professor Dr. Rajko Tomović would be incomplete if
it would not include one totally different yet important dimension. Rajko was always able to find a
right measure between his scientific and other activities that are characteristic only for good
teachers and philanthropist. Rajko succeeded to prolong the day and night; thus, find the time for
studying arts and philosophy. The piano and his collection of CDs were Rajko’s runaway places; he
was obsessed with good sounds of the classic music. The little pillow in front of the CD player and
old gramophone, large collection of CDs and LP records, and headphones that can eliminate daily
noise were inevitable parts of the living room furniture.
 
Reading of the mathematics and philosophy classics was the source of much inspiration that
Rajko contributed to the world. It was always interesting to see and talk to Rajko in the morning
after he just finished another chapter or article written by some pioneer in mathematics or computer
science, physics, philosophy, neuroscience, or some other visionary discipline.
 
In parallel, Rajko was a passionate sportsman. Rajko was never cutting down on the sports,
specifically rowing and tennis. Rajko had the second best result in rowing in his age group, and he
constantly wanted to improve his performance while rowing with professionals that could be his
grand children on the Sava River around his famous Ada Ciganlija.
 
Rajkos' love was tennis. It was intriguing to here Rajkos' comments about the required motor
skills for this great game. Although he was in his eighties he was still trying to improve his shuts,
he was spending time in practicing the service. Many times, Rajko was instructing much younger
partners that they have to work on their fitness if they want to play with him. He was a born
competitor; thus he was enjoying the match both when winning and loosing. His was able to use the
sport spirit in most of his other activities.
 
The beginning of the year 2001 found Dr. Tomović ready for another scientific travel around
United States of America. This trip included his last scheduled talk at MIT, Massachusetts and
negotiation about the plausible collaboration, invited lecture at the UCLA, Los Angeles,
experiments with colleagues, and many other important discussions. An unexpected disease
stopped this intention and shut down a big light at the scientific sky of Balkans in 2001.
The authors of this text were students of Rajko Tomović, but in reality much more than that in
the life of Rajko Tomović. He spent long hours with them, and tried to transfer the understanding
that curiosity drives the good science, and that there is no time to waste. This parental, yet still
professorial attitude likely helped them to at least partly continue his mission, and certainly spread
his work to new generations.
 
1978_belgrade-hand-4.jpg
 
Tomovic-Hand-p2.jpg
 
demon-seed-broken-hand-1-x640.jpg
 
tomovic-hand-5.jpg
 
Tomovic-Hand-x640.jpg
 
AMES-JPL-Arm-2-x640.jpg
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...