Jump to content
IGNORED

NINova


mioba

Recommended Posts

mora da postoji neki debeo razlog pa je naslov dela na engleskom.ili je srpski postao pretesan klanac u kome bi se takvi pegazi pisane reci razmahnuli svojim krilima.
Da je covek pa da je napisao cirilicom...
Link to comment
  • 2 months later...

[kuloarski info]uži izborgoran milašinović, kardiolog, uporni zaljubljenik u pisanu reč - delo se iz nekog razloga zove trougao, kvadrat, kažu, bavi se beogradom osamdesetih, pankerima i stripovima. neću ga ni čitati, ako neko voli nek izvoli (da ne bude zabune, volim pank i rado ga se sećam, nego mi se milašinović zamerio zbog traćenja vremena još od svog prvenca)žarko komanin, nepatvoreni srbijanski treš, ljetopis vječnosti, jadni četnici i zli partizani, "narativno prožimanje istorije i morala"prozni debitant slobodan vladušić, forward; bivši član ninovog žirija, najpismeniji autor u ovoj postavi, sa tehnički najuspelijom knjigom, mora se priznati, ali not my cup of coffeevuk drašković, doktor aron, objavljivan nedavno u odabranim nastavcima u danasu, jak kandidatđorđe pisarev, sa knjigom o novom sadu, a šta ako umre pre nego što se probudi?, mileram bi ga obožavao[/kuloarski info]u žiriju sede milo lompar (ex spo), aca ilić (ex čestiti ambasador), mladen šukalo (ex autor srpske reči), milan vlajčić i aleksandar jovanovićali, da sačekamo i zvaničnu objavu

Edited by mioba
Link to comment

carsija ove godine izgleda vrlo lose informisana. puce vuk bez obzira na najezdu sepeovaca. Prema odluci NIN-ovog zzirija kritike za roman godine, u najuzzem izboru se nasslo osam naslova, saopssteno je danas. Posle sveukupne kriticcke rasprave o 133 dela, u najuzzi izbor odabrani su sledechi autori i romani:Rajko Vasich "Prsti ludih occiju"Zvonko Karanovich "Tri slike pobede"ZZarko Komanin " Ljetopis vjeccnosti"Grozdana Olujich "Glasovi u vetru"Sandra Petrussich "Taoci"Dordje Pisarev "A ako umre pre nego ssto se probudi"Dejan Stojiljkovich "Konstantinovo raskrssche"Mirjana Urossevich "Park Karmen Machado"+Mirjana Mitrovich "Meseccari iz Magruma"zao mi zbog vuka, taman se vratio pisanju. ovako postoji opasnost da opet skrene u politiku. al sad ozbiljno, knjiga uopste nije toliko strasna koliko jedni pricaju, niti je, naravno, toliko dobra, koliko je srpska rec hvali. od mene ima poen vise u startu jer skoro da nema vukovskog aorista i pluskvamperfekta. sadrzaj, manje vise. oni koji do sad nisu slusali o zivotu i prikljucenijima dr vese mogu da se zabave, oni koji jesu, mogu da prepoznaju feme i svetozare ruzicice.cujem da neki tipuju na politicara iz rs vasica, drugi na rokerskog muza pomocnice ministra a treci na sandru petrusic zbog veze sepeo-nin.smrdi mi da ce dobitna kombinacija biti nin-laguna-napumpani knjizevni duel-nis.

Link to comment

Spremna sam da zaboravim da je Karan ministarkin muz i da navijam za njega.A ni marketing Lagune mi nije važan u ovom slučaju.Roman je sasvim ok.p.s. Šteta što Vladušić nije svoju pismenost i respektabilnu maštovitost iskoristio na zanimljiviji način nego u Forwardu.Roman je naporan do bola, nečitljiv, looood do ludila.

Link to comment
al sad ozbiljno, knjiga uopste nije toliko strasna koliko jedni pricaju, niti je, naravno, toliko dobra, koliko je srpska rec hvali.
definitivno neko ko stvari drzi realno! knjiga je bolja od pisareva i karanovica o stojiljkovicu da ne pisemo.
Link to comment

VGP, danas:

Retro vetroviIstorijat književnih nagrada je istorijat promašaja: zato se Nobel uvek može pravdati NIN-om i NIN Nobelom. To ipak ne treba da bude razlog da kontinent književnih nagrada postane pustopoljina zarobljena divljom gradnjom i šibana retro vetrovima.U užem izboru samozvanog srpskog Bukera bije se besmislena bitka između gili-gili lirike i fuge četnikijane, između „dobro jutro, žanru“ i „ratovanje, moje radovanje“. Navodno loša prozna berba nije opravdanje za igru žmurke sa kriterijumima, a ni za surovo ignorisanje nekolikih časno napisanih knjiga koje nisu ni pitina deca ni jutjub zapis svoga malog... tripa oli mista.U književnoj 2009. travestija žanra dobila je novi zamah: treba se samo setiti (jer žiri ih je zaboravio) Slobodana Vladušića, Andrije Matića, Borivoja Adaševića i Igora Marojevića koji su preformulisali utopiju i bildungsroman, predstavljajući junake čija je subjektivnost fragmentarna a motivacija nedosledna zato što je nedosledan i nesiguran i svet u kome se kreću. Njihovim protagonistima nedostaje upravo one koherentnosti koje nema ni u svetu oko njih. Oni pišu povesti jednog prevrednovanog sveta, a ipak komuniciraju sa tradicijom realističkog romana ma koliko se ona činila daleko od njihovih stilova i poruka.Vladušićev „Forward“ je pinčonovski ep o rađanju posttranzicijskog sveta iz duha genetskog eksperimenta, kod nas nikad viđena „krimikomedija fantastika“, skandalozno nepročitana jednako kao „Johan’s 501“ Mirjane Novaković (2005), a sve s bednim izgovorom da samo malobrojni imaju strpljenja za virtuozne narativne igre. Matićev „Šaht“ je distopijska vizija ksenofobične i izolovane Srbije u kojoj kolo vode tajne službe, crkva i skinhedsi, a tako šta retro vetrovi teško „lajkuju“; ovaj roman je skica o usamljenosti pasivnih pobunjenika, baš kao i Adaševićev „Čovek iz kuće na bregu“, roman o unutrašnjoj emigraciji i odustajanju, baš kao i Marojevićev „Parter“, studija o sistematskom ponižavanju onih četrdesetogodišnjaka koji nemaju ni partiju ni „kombinaciju“.„Kaja, Beograd i dobri Amerikanac“ Mirjane Đurđević je posle „Straha i njegovog sluge“ Mirjane Novaković prva šansa srpskom romanu da bude čitljiv, ali ne trivijalan: transparentan, ali ne plitak; duhovit a pritom nimalo bezbrižan. Svet Beograda i Srbije između 1927. i 1950. sablasno je sličan današnjem: i onda i danas vladao je iracionalni kult žalosti, i onda i danas su pseudoknjiževnice prodavale za skupe pare glupe knjige, a smrt patrijarha proizvodila nacionalni stres. Novakovićeva se, pak, pinčonovsko-pekićevski teleportovala u osamnaesti vek zarad političke jurnjave za vampirima i vampirske jurnjave za politikom. Ovih dana je objavljen engleski prevod romana „Strah i njegov sluga“ kom je, setimo se, godine 2000. NIN-ova nagrada izmakla za jedan glas. Ako sada pročitamo prvenac Mirjane Novaković, u izvanrednom prevodu Terensa Mekenenija (čudesno senzibilnom za sve istorijske, kulturne i stilske osobenosti ove proze), prepoznaćemo radost u tekstu, uživanje u igri političkih situacija i književnih asocijacija koje ne beži od kritike i ideologije ali odbija da im robuje.Romani dve Mirjane čitaoca usisaju kao vrtlog, da bi ga na samom kraju furiozne vožnje ispljunuli u gorki talog iskustva - u svet ogrubeo od retro vetrova koji bi da oduvaju sve što valja.
Link to comment

Danas pročitala Vukovog Arona. :frust: Jos jedan kurs ravnogorske istorije od Mojsija do našijeh dana. Dr Aron mu je samo poslužio kao poluga za elaboraciju,nebrojeno puta prežvakanih, lamentiranja nad srpskom zlehudom istorijskom sudbinom, sa svim onim opštim mestimakoja se nisu menjala još od onog Popovićevog "Milutina". Btw, saznajemo da još Mojsije prorekao i Aušvic i Jasenovac. :blink: Gomiletine nebuloza, materijalnih grešaka, nelogičnosti, viceva s bradom do poda, koje stavlja u usta svom idolu.. -Na istoj stranici je dr Aron predstavljen kao lekar koji "do groba" čuva tajnu pacijenta... i dijagnostička deskripcija slučaja izvesnog katoličkog biskupa na dužnosti u Beogradu.-doktorova služavka, upadljivo muslimanskog imena, Enisa, u znak žalosti za umrlim brozom veže CRNU maramu. -Sarajevo je puno feredža još 1981. godine. :blink: -Tito se nije ni o'ladio, a neki ustaša spopada epizodnog junaka knjige u WC-u železničke stanice u Mostaru i viče: "ŽAP, ŽAP!!!" /Prevod: Živio Ante Pavelić!"/. Nikad čula za sličnu skraćenicu. -dr Aron je poznavao i Teslu, pa je od njega čuo priču o "kapijama vremena", koje imaju veze sa nastankom života na zemlji i budućim zbivanjima. Elem, kasnije je otkrio još nekoliko takvih kapija na različitim delovima planete, a epicentralna kapija se, navodno, nalazi bas tamo gde jedoktorova vikendica. E, ovo me nacisto bacilo s nogu, posto je doticni lokalitet 3-4 km od moje kuce. Obicna seoska livada pored šume, u nekom pičkovcu. Najmanje dvoje mojih komšija se privatno družilo s dotičnim Veselinom Savićem. Svi tvrde samo da je bio veoma obrazovan,totalno opičen, lajav, zezator i da je mnogo voleo ženske. Niko ne pominje da je imao ikakve paranormalne moći. Bila mi je simpatična i scena u kojoj mu goste u toj vikendici poslužuju domaćim sokom od malina, što je takođe nebuloza, jer ovde niko ne gajimaline, a seljaci sokove prave uglavnom od višanja i kajsija.

Link to comment

e pa čaršija se ovome nije nadala...Grozdana Olujić dobitnik NIN-ove nagrade za 2009. godinuBEOGRAD, 15. januara 2010. (Beta) - Dobitnik NIN-ove nagrade zanajbolji roman u 2009. godini je Grozdana Olujić za roman "Glasovi uvetru", saopšteno je danas u prostorijama tog nedeljnika u Beogradu.Grozdana Olujić je dobila nagradu većinom glasova žirija, dok suMilan Vlajčić i Aleksandar Ilić glasali za roman "Ljetopisvječnosti" Žarka Komanina.Odluka o dobitniku NIN-ove nagrade saopštena je nakon sastankažirija, u kojem su Milan Vlajčić, Aleksandar Ilić, AleksandarJovanović, Milo Lompar i Mladen Šukalo....

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...