Jump to content
IGNORED

Blog o bašti, plus permakultura


Recommended Posts

Uklanjanje korova je obavezno, kao i zaštita od bolesti.
Što bi reko Sepp Holzer (taj veliki guru permakulture :Hail: ) korov je težnja prirode po ravnoteži, i ne treba ga trebiti (kako u šumi nema korova?). Zaštita od bolesti - postoji i prirodna (sađenje određenih kultura koje štite od određenih štetočina; znači nikada ne sadiš monokulturu), a direktno zalivanje sabija i ispira tla, znači treba naći način kako održavati vlagu zemljišta. Tu pomaže trava, zatim, drveće i žbunje okolo smanjuje štetan uticaj vetra (isušivanje); plus on ima na svom imanju sistem jezerčića koje celokupno zemljište održavaju vlažno, jer jedno centralizovano dodatno isušuje zemlju okolo...Kao što rekoh, vredi pogledati http://www.youtube.com/watch?v=Xd4X8oigRKkedit: Zavisnost od hemije takođe možeš da izbegneš korišćenjem starih sorti, domaćih i autohtonih kultura.btw, nov post http://ugodrvo.blogspot.com/2012/04/jing-jang-multi-kulti.htmlja još ove godine nemam drveće i žbunje, ali ove jeseni ih sadim! :) Edited by makca
Link to comment
Da tebi zaista treba jeftino voce i povrce, ne bi se ti zezao na ovaj nacin nego bi gledao kako ces da povecas prinos.Ajde da sada ne pravimo ideologiju od obicnog hobija.
I sta je tu lose sto covek ima hobi? Sta je tu lose sto covek zeli da radi u basti? Citam postove na prvoj strani i ne mogu da verujem kakvi su tu sve komentari. Zbog cega? Pa on nigde nije rekao da zeli da proizvodu povrce za prodaju nego iskljucivo za svoju porodicu, a za tako nesto je potrebna vrlo mala povrsina i malo rada. Najbolji mi prijatelj ima malu bastu u Zemunu <30m2. I vec par godina ima dovoljno paradajza, krastavaca i luka za svoju porodicu a zna i da pretekne. Njegov komentar je da bi voleo da ima jos 100m2 ali dobro osuncanih, posto sada ima problema sa kucama koje mu zaklanjaju bastu. Meni nije jasno da ljudi na selu vise ne drze svoje baste nego kupuju povrce u prodavnici eto napredak je stigao i u nasa sela. Makca svidja mi se sto pokusavas da uradis i zelim ti puno srece i uspeha. Komsijina njiva ti je vrlo blizu tako da sumnjam da ces pobeci od pesticida i herbicida. Ako ti engleski nije problem http://permaculture.org.au/. Edit: Sad tek videh "odmetnu od kapitalizma, homoseksualizma i liberalizma" :isuse:
Link to comment
Edit: Sad tek videh "odmetnu od kapitalizma, homoseksualizma i liberalizma" :isuse:
smile.gif Edited by Marko M. Dabovic
Link to comment

Na forumu nema nista gore nego upropastiti potencijalno vrlo zanimljivu temu sa nekom tako skroz bezveznom, detinjastom, parolom. (EDIT: Istina, to je sa njegovog bloga, ali ipak).

Edited by Indy
Link to comment
Iako sve ovo lepo izgleda, teško da se isplati kad bi sveli računicu:
nema tu isplativosti, u nasoj poljoprivredi, bila mala ili velika, jedina korist je sto, otprilike znas sta jedes...a vidi se da si se trudio..lijepo izgleda.a jbmg meni sva draz i jeste u tom cupkanju trave, korova, zajebanciji..
Link to comment
Što bi reko Sepp Holzer (taj veliki guru permakulture :Hail: ) korov je težnja prirode po ravnoteži, i ne treba ga trebiti (kako u šumi nema korova?). Zaštita od bolesti - postoji i prirodna (sađenje određenih kultura koje štite od određenih štetočina; znači nikada ne sadiš monokulturu), a direktno zalivanje sabija i ispira tla, znači treba naći način kako održavati vlagu zemljišta. Tu pomaže trava, zatim, drveće i žbunje okolo smanjuje štetan uticaj vetra (isušivanje); plus on ima na svom imanju sistem jezerčića koje celokupno zemljište održavaju vlažno, jer jedno centralizovano dodatno isušuje zemlju okolo...edit: Zavisnost od hemije takođe možeš da izbegneš korišćenjem starih sorti, domaćih i autohtonih kultura.btw, nov post http://ugodrvo.blogspot.com/2012/04/jing-jang-multi-kulti.htmlja još ove godine nemam drveće i žbunje, ali ove jeseni ih sadim! :)
Hajd da se uključim posle pročitanih stranica jer imam neko iskustvo. Počeću od kraja tj od bold rečenice koja mi je zapala za oko. Onaj ko je ovo napisao izgleda nije bio u šumi nikada ;) Naravno da korov i tamo raste, ali ono što je u šumi prirodno rastinje neće biti i u bašti u kojoj želiš da nešto podgajiš i pojedeš na kraju. U bašti će ti i zasad nane koja se širi korovskom brzinom biti korov jer korov i jeste za papriku ma koliko nana bila zdrava biljka za koješta , kad ti zakloni pola male leje neke druge biljke kojoj treba svetlost iščupaćeš je samo tako. Mala baštica ne mora da se tretira nikakvom hemijom ali traži puno rada ma koliko mala bila. Moja majka već više od 10 godina gaji vrlo raznovrsnu baštu za naše kućne potrebe u kojoj nema nikakve hemije osim rastvora plavog kamena po lišću krompira u godinama kad je velika navala krompirove zlatice. Inače , bube skuplja rukom i dalje neću reći šta sa njima ;) Korov čupa jednom nedeljno a ako je vlažnije vreme i više puta. Jer je korov - korov, raste brzo i širi se brže nego ijedna vrsta koju si posejao, i potrebno je manje od 2 nedelje da ti se zasad i ne vidi a onda i propadne ako ne počupaš( provereno na primeru jer smo bili u situaciji da je baštica morala da ostane bez nadzora mesec dana toplog i kišnog proleća)Ono što previdjaš kod planiranja da jedna vrsta može da štiti drugu i da se treba oslanjati na stare sorte je da se priroda vrlo promenila od vremena postojanja starih sorti( šta bi sada uostalom i bilo stara sorta i kako da je definišeš) Dakle, biljke su se prilagodile promenama klime , hemiji, novim tehnologijama, obradi zemlje, sve se prilagodilo pa i korov i štetočine koji veruj mi vrlo prate trendove :D Tako , ako misliš da ćeš sadjenjem trave sprečiti isušivanje zemlje tj da ne mora da se zaliva u vreme kad prosečno leto postaje sve toplije i suvlje, mislim da grešiš. Mora da se zalivaMoja bašta je na planini, okružena livadama, ispod nje ide podzemni tok koji pri samom dnu pravi mali bunar sa vodom, planina je uvek imala vlažnu klimu, prošlog leta smo morali da je zalivamo svako veče u vreme najvećih vrućina kada kiše nije bilo skoro više od mesec dana , 10 dana pauze opet zbog nepredvidjenih okolnosti sasušili su recimo skoro svu buraniju.Mi na planini moramo da se borimo i protiv nekoliko vrsta glodara, neka vrsta slepog kučeta je pomor za bašte posebno za krompir, šargarepu kupus... Sve i da hoćemo da koristimo hemiju te živuljke pametno ne reaguju tj izbegavaju svaki miris na hemiju . Razmnožavavaju se geometrijskom progresijom, napadaju baštu od korena i moji otac i ujak koristili su stari metod i živu silu :lol: za uništavanje jer drugačije nije moglo. Sad kad njih nema smanjili smo i baštu jer niko drugi neće, niti ima strpljenja da se bori sa tim načinom .E da da ne bude da samo tamanimo probali i ultrazvučni rasterivač al ne radi poso Otprilike, kao što rekoh , napredovale su i biljke i hemija a i životinje. Nekad je mojoj babi bilo dovoljno da napravi strašilo u ogromnom zasadu krompira , okači neku klepetušu i tako noću plaši divlje svinje koje vole da nas obraduju posebno s jeseni. Pored mog strašila se divllja svinja pokenjala al nije od straha sigurno :D Uglavnom, ja gajenje u bašti uvek podržavam , ono što sami posejemo i podgajimo je garantovano zdravo, veliko je zadovoljstvo kad vidiš da raste nešto što gajiš makar ti posle završilo u tanjiru :lol: ali da traži puno rada, traži. Ako bi merili uštedu u novcu ona je što se moje porodice tiče mala posebno ako uračunam i utrošeni rad ali je kevina šargarepa ubedljivo najsladja , pola leje se pozoba kao voćkaMada, meni su i moj peršun i vlašac iz žardinjere na prozoru u sred Bga vrlo ukusni ;) A na planini je prošlog leta vrlo lepo rodio prvi put posadjen , i bio ekstra ukusan skroz neautohtoni čeri uzgajan prvo iz semena opet na jednom Bg prozoru
Link to comment

Bogme, ljuttko, uvek si mi zvucala ostroumno, ali - posebno ako ti ono cime se bavi ova tema nije struka - svaka ti cast na vise nego adekvatnim opservacijama.Ono sto izmedju redova vidim u tvom pisanju je blisko mom razmisljanju poslednjih par decenija. Otisavsi iz ne samo jedne Srbije, nego jos iz Srbije ranih devedesetih, u Down Under, svetsku prestonicu hortikulturne nauke, vrlo cesto sam pred ocima imao taj konflikt - konflikt izmedju jednog sveta koji grcevito pokusava da se oslobodi ropstva prirodi/nemastini i onog koji zustro pokusava da pronadje nacin kako da joj ponovo preda dominaciju i da se oslobodi tzv afluence.Mali mi je forum za tu temu... ali, eto, prepoznah neke stvari u tvom pisanju.PS. Kad sam 1997. na 1 novozelandskoj konferenciji video slajd americke profesorke gde prikazuje izgled vinograda prepunog visokog sarenolikog cveca, uzgajan po tada najnovijem principu "integrisane proizvodnje" koji zasad tretira kao ekosistem, a ne monokulturu - netom dosavsi iz Srbije u kojoj par godina ranije ni 1 "Rubin" vise nije mogao da priusti herbicide, rekoh: pa u Srbiji su vinogradi vec takvi.

Link to comment
Bogme, ljuttko, uvek si mi zvucala ostroumno, ali - posebno ako ti ono cime se bavi ova tema nije struka - svaka ti cast na vise nego adekvatnim opservacijama.Ono sto izmedju redova vidim u tvom pisanju je blisko mom razmisljanju poslednjih par decenija. Otisavsi iz ne samo jedne Srbije, nego jos iz Srbije ranih devedesetih, u Down Under, svetsku prestonicu hortikulturne nauke, vrlo cesto sam pred ocima imao taj konflikt - konflikt izmedju jednog sveta koji grcevito pokusava da se oslobodi ropstva prirodi/nemastini i onog koji zustro pokusava da pronadje nacin kako da joj ponovo preda dominaciju i da se oslobodi tzv afluence.Mali mi je forum za tu temu... ali, eto, prepoznah neke stvari u tvom pisanju.PS. Kad sam 1997. na 1 novozelandskoj konferenciji video slajd americke profesorke gde prikazuje izgled vinograda prepunog visokog sarenolikog cveca, uzgajan po tada najnovijem principu "integrisane proizvodnje" koji zasad tretira kao ekosistem, a ne monokulturu - netom dosavsi iz Srbije u kojoj par godina ranije ni 1 "Rubin" vise nije mogao da priusti herbicide, rekoh: pa u Srbiji su vinogradi vec takvi.
Bill Mollison, David Holmgren, Geoff Lawton samo neka imena :) Australia je zaista meka za permakulturu. Vidim da na nekim koledzima u americi postoje kursevi o permaculturi (video materijal je dostupan na netu). Ono sto mene iznenadjuje sto su neke stvari zaboravljene zbog napretka u poljoprivredi. Recimo sta bi jedna ruza radila u vinogradu ? ;) ljuttko gola zemlja se brzo susi i zato je treba pokriti :) http://www.youtube.com/watch?v=ugFd1JdFaE0&feature=plcp
Link to comment
Bogme, ljuttko, uvek si mi zvucala ostroumno, ali - posebno ako ti ono cime se bavi ova tema nije struka - svaka ti cast na vise nego adekvatnim opservacijama.Ono sto izmedju redova vidim u tvom pisanju je blisko mom razmisljanju poslednjih par decenija. Otisavsi iz ne samo jedne Srbije, nego jos iz Srbije ranih devedesetih, u Down Under, svetsku prestonicu hortikulturne nauke, vrlo cesto sam pred ocima imao taj konflikt - konflikt izmedju jednog sveta koji grcevito pokusava da se oslobodi ropstva prirodi/nemastini i onog koji zustro pokusava da pronadje nacin kako da joj ponovo preda dominaciju i da se oslobodi tzv afluence.Mali mi je forum za tu temu... ali, eto, prepoznah neke stvari u tvom pisanju.PS. Kad sam 1997. na 1 novozelandskoj konferenciji video slajd americke profesorke gde prikazuje izgled vinograda prepunog visokog sarenolikog cveca, uzgajan po tada najnovijem principu "integrisane proizvodnje" koji zasad tretira kao ekosistem, a ne monokulturu - netom dosavsi iz Srbije u kojoj par godina ranije ni 1 "Rubin" vise nije mogao da priusti herbicide, rekoh: pa u Srbiji su vinogradi vec takvi.
O fala, fala za ovu pozitivnu ocenu o oštroumnosti :blush: Baštovanstvo i seljački poslovi mi nisu struka , skroz sam na drugoj strani mada se lako nadju dodirne, iako neuspele tačke( pokušaj konstrukcije strašila na struju :D Opet, ja sam prva generacija mojih predaka iz nekoliko stotina godina unazad sa obe strane porodice koja uopšte nikad nije živela od poljoprivrede pa se tako taj gen sigurno razvio i dobro zapatio i kod mene jer me posebno s proleća miris nove zemlje neodoljivo privlači na neko čeprkanje i sadjenje, takoreći me generacijski opanci zasvrbeTema koju si načeo, eno sam je zacrnila je i meni interesantna i imala sam ponekad žučne razgovore. Ma koliko nepopularno zvučalo, ponekad je ipak potrebno makar malo iskusiti jednu vrstu života da bi se o njoj diskutovalo sa argumentom. Ko ono o braku i kilo pojedene soli, e tako treba jedan dan neko da se sa motikom ogrbi u njivi pa da odluči kako i šta dalje. Meni je sad zadovoljstbo da ponekad, kad mi dune ustanem u 6 ujutru i špartam planinom a kad sam to morala svaki letnji dan sa 10 godina jer je deda lupao štapom o vrata pošto se krave imaju voditi u livadu dok ima rose, mrzela sam ga ko najvećeg neprijatelja da oprosti ako gleda negde :unsure: odozgoMeni ili tebi ili bilo kome ko ima neki drugi izvor za život je lako da priča o potpunom povratku prirodi, mogu ja sa svojom baštom da se igram i da na kraju ne umrem gladna ako mi suša ili grad sve pobiju , a dešavlo se, ali onome ko samo od toga živi i misli kako da poveća prihod , ne čak da bi prodao nego da bi imao da preživi nije uvek do savršenog eko sistema. Baštu do mene gaji moja divna komšinica starija od moje majke i nemoćnija, nema nikakav drugi prihod sem seljačkog posla , na decu ne može mnogo da računa ... i nema snage da svaki dan plevi. Prska ponečim.Imala bi još puno primera al bi priča otišla skroz na drugu stranu. Postoji mnogo hemije u poljoprivredi protiv koje bi se borila svim silama a opet, pažnja i umerenost pa nek su bašte pune , mnogo nas je na svetu, izgrišćemo jedni drugima uši ako nam i biljke propadnu.
Link to comment
Bill Mollison, David Holmgren, Geoff Lawton samo neka imena :) Australia je zaista meka za permakulturu. Vidim da na nekim koledzima u americi postoje kursevi o permaculturi (video materijal je dostupan na netu). Ono sto mene iznenadjuje sto su neke stvari zaboravljene zbog napretka u poljoprivredi. Recimo sta bi jedna ruza radila u vinogradu ? ;) ljuttko gola zemlja se brzo susi i zato je treba pokriti :)
E taman ću da pokrijem moju bašticu ovako, kad one dlakave napasti što nam pojedu korenje svake bogovetne jestive biljke izvire na čist vazduh da imaju i ladovinu da ih ne udari sunčanica ;) . A i da ih lovac koji vreba ne vidi i ne uradi :twak: Sve to ima svoje :lol: moja bašta na Tari kakva već jeste i njihova tamo gde već jeste cool.gif
Link to comment
E taman ću da pokrijem moju bašticu ovako, kad one dlakave napasti što nam pojedu korenje svake bogovetne jestive biljke izvire na čist vazduh da imaju i ladovinu da ih ne udari sunčanica ;) . A i da ih lovac koji vreba ne vidi i ne uradi :twak: Sve to ima svoje :lol: moja bašta na Tari kakva već jeste i njihova tamo gde već jeste cool.gif
Nadji lovca koji ce da lovi njih. Ne znam koliko su velike te zivotinjice ali macke su penicilin za sve sitnije krznene a i malo krupnije pernate zivotinje (ako su gladne) ;)
Tema koju si načeo, eno sam je zacrnila je i meni interesantna i imala sam ponekad žučne razgovore. Ma koliko nepopularno zvučalo, ponekad je ipak potrebno makar malo iskusiti jednu vrstu života da bi se o njoj diskutovalo sa argumentom.
Upravo tako. I ovde se cesto spominje kako neki ljudi iz gradova idealizuju zivot na selu, a u sustini svi smo mi razliciti. Mozda nekome odgovara da 8 sati sedi za stolom i 3 sata da provede u prevozu a nekome ne. Nekazem da je zivot na selu lak ali ispade da je doci i zivetu u gradu jedini smisao zivota i da u gradu svima tece med i mleko. Ne startuju ljudi ni na selu ni u gradu sa istih pozicija.
Link to comment
I sta je tu lose sto covek ima hobi? Sta je tu lose sto covek zeli da radi u basti? Citam postove na prvoj strani i ne mogu da verujem kakvi su tu sve komentari. Zbog cega? Pa on nigde nije rekao da zeli da proizvodu povrce za prodaju nego iskljucivo za svoju porodicu, a za tako nesto je potrebna vrlo mala povrsina i malo rada. Najbolji mi prijatelj ima malu bastu u Zemunu <30m2. I vec par godina ima dovoljno paradajza, krastavaca i luka za svoju porodicu a zna i da pretekne. Njegov komentar je da bi voleo da ima jos 100m2 ali dobro osuncanih, posto sada ima problema sa kucama koje mu zaklanjaju bastu. Meni nije jasno da ljudi na selu vise ne drze svoje baste nego kupuju povrce u prodavnici eto napredak je stigao i u nasa sela. Makca svidja mi se sto pokusavas da uradis i zelim ti puno srece i uspeha. Komsijina njiva ti je vrlo blizu tako da sumnjam da ces pobeci od pesticida i herbicida. Ako ti engleski nije problem http://permaculture.org.au/. Edit: Sad tek videh "odmetnu od kapitalizma, homoseksualizma i liberalizma" :isuse:
Hvala na podršci. Shvatio si zašto to radim. Što se tiče parole na sajtu, ne bih da se ovde bavimo njome, može neka posebna tema. Ukratko to je moj blog, i pisaće tamo ono što ja želim, kao što nekome u sobi visi ikona, Titova slika... ili čija već, pa kad odeš u goste ne sereš mu o komunizmu.Moram da priznam da je seđenje vrta za mene jedno celostno iskustvo, koje takođe utiče na moj odnos do okoline in društva.Zbog napredka u poljoprivredi smo zaboravili na prirodu. Eto o tome vredi filozofirati i raspravljati na ovoj temi. Edited by makca
Link to comment
Hvala na podršci. Shvatio si zašto to radim. Što se tiče parole na sajtu, ne bih da se ovde bavimo njome, može neka posebna tema. Ukratko to je moj blog, i pisaće tamo ono što ja želim, kao što nekome u sobi visi ikona, Titova slika... ili čija već, pa kad odeš u goste ne sereš mu o komunizmu.Moram da priznam da je seđenje vrta za mene jedno celostno iskustvo, koje takođe utiče na moj odnos do okoline in društva.Zbog napredka u poljoprivredi smo zaboravili na prirodu. Eto o tome vredi filozofirati i raspravljati na ovoj temi.
Filozofirati o poljoprivredi mogu samo oni koji nisu proizveli nijednu povrćku ili voćku u životu. Ukratko, pošto pretpostavljam da si i vojsku izbegao, želim da te pozdravim i poželim sve najbolje.
Link to comment

Interesantan razvoj teme. I ja podržavam ideju, nek se proba, pa i ako ne uspe, nešto se nauči. Samo da se pohvalim, enormno su mi rodile kajsije i višnje. Prošle godine ne toliko, ali u jesen je palo brutalno obrezivanje™ i sad su grane guste i plodne a krošnje kao iz slikovnica. Imam i neku šljivu, tako da već par godina proizvodim vlastiti pekmez i slatko, naravno i višnjevaču.Sve to u malom prostoru, ali i uz rad i odabir sorte. I loza je krenula, imam neko stono belo grožđe-e to je autohtona sorta, ne traži ništa i ništa joj ne škodi.

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...