Jump to content
IGNORED

Da Li Volite..


Lavinia Amaldi

Recommended Posts

If we take what we can see - 
the engines driving us mad, 
lovers finally hating; 
this fish in the market 
staring upward into our minds; 
flowers rotting, flies web-caught; 
riots, roars of caged lions 
clowns in love with dollar bills, 
nations moving people like pawns; 
daylight thieves with beautiful 
nighttime wives and wines; 
the crowded jails, 
the commonplace unemployed, 
dying grass, 2-bit fires; 
men old enough to love the grave.

These things, and others, in content 
show life swinging on a rotten axis.

But they've left us a bit of music 
and a spiked show in the corner, 
a jigger of scotch, a blue necktie, 
a small volume of poems by Rimbaud, 
a horse running as if the devil were 
twisting his tail 
over bluegrass and screaming, and then, 
love again 
like a streetcar turning the corner 
on time, 
the city waiting, 
the wine and the flowers, 
the water walking across the lake 
and summer and winter and summer and summer 
and winter again.

 

 

Bukowski.

Link to comment
  • 2 months later...

danas se obeležava svetski dan poezije dakle dan zgubidanstva depresije alkoholizma narkomanije nesreće i naivnosti

 

iskoristićemo ovaj svečani trenutak za citat o Svecu kineske poezije :fantom:

 

Prihvatio je filozofiju Liu Linga, koji je uvek želeo da ga prate dvojica sluga, jedan s neiscrpnim zalihama vina, a drugi s lopatom da ga zakopa tamo gde se sruši; jer, kako je govorio Liu: "Poslovi ovog sveta nisu ništa više of vodene trave s obala reke." (...) Njegove poslednje godine su bile ispunjene ogorčenjem, jer nikada nije zastao kako bi zaradio novac, a u haosu revolucije i rata nije pronašao nijednog kralja koji bi sprečio da umre od gladi, što je prirodna nagrada poeziji.

Link to comment

BLAGAJNICA IZ “TOMMYJA” NA SPLITSKOM ŽNJANU

 

neobično lijepa žena
srednjih tridesetih
sjajnih očiju i napetih grudi
napadno se smješka
dok prebire finim prstima
po tvojoj potrošačkoj košarici
punoj lakog špeceraja.

među policama hipermarketa
uz drndanje tamburaša
odjekuje ulickani Škoro,
klima uređaj radi,
kolica kao po ledu savršeno klize
i ona ima 3.500 kunskih razloga
                   za sreću,
prije svega zato jer raspolaže
stalnim poslom u zemlji
blaženo upokojenog proletarijata,
                 osim toga
tu je i povlastica
da po akcijskoj cijeni
kući vuče bàle pridavljenih porilukâ
kvrcnute riže, ulubljenih poma
                                              i ocvalog kelja…
čak se i ozareno šali
sa šeficom, sredovječnom čapljom
rodentskoga lica,
ali ne baš odveć smjelo,
da se ne naruši blagoglasje
hijerarhijske notne skale
raspjevanog kapitala.

i dok se naginje
da dohvati trokut livanjskoga sira
jasno razabireš krupnu bradavicu
              (ljeto je!)
ispupčenu kao grimizno dugme
za lansiranje nuklearne rakete.

da je Boris Maruna živ,
predstavio bi se kao poduzetnik iz Zaragoze,
šarmirao je na pristojnom španjolskom,
tom nebeskom jeziku vječnih sapunica
– kao da smo u Torremolinosu 1975. –
ponudivši joj uzgred jednokratni
                dodatak na plaću,
uz stanovitu uslugu iz karnalne domene
gospodarskih varijabli.

ali ti nažalost naprosto nisi
toliko dobar pjesnik.

“Gotovina” – samo tiho kažeš,
ne misleći pritom naravno
na Antu.

 

Damir Šodan (Split, 1964), pjesnik, prevoditelj, urednik i nagrađivani dramski pisac. Dosada je objavio dvadesetak naslova, uključujući i antologiju suvremene hrvatske „stvarnosne“ poezije, Drugom stranom (2010), kao i prijevode poezije Charlesa Bukowskog, Raymonda Carvera, Charlesa Simica, Leonarda Cohena, Franka O’Hare i dr. Urednik je u časopisima Quorum i Poezija, u Zagrebu, i član Hrvatskog centra PEN-a i hdp-a. Živi u Den Haagu i u Splitu

Link to comment

sad imam prisilnu sliku nekakvog helle i morisija kako šetaju po groblju

hodaju i pričaju, buketić suvog cveća u zadnjem džepu farmerki

povremeno zastanu, polemišu o poeziji

s helline strane grobovi kitsa i jejtsa, a s morisijeve vajldov

 

 

Link to comment
  • 1 month later...

Mostarske kiše:heart:



eye1.gif


U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
Jedne jeseni 
Jao kad bih znao sa kim sada spava
Ne bi joj glava, ne bi joj glava 
Jao kad bih znao ko je sada ljubi 
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi 
Jao kad bih znao ko to u meni bere
Kajsije još nedozrele 
Govorio sam joj ti si derište ti si
Balavica 
Sve sam joj govorio
I plakala je na moje ruke, na moje reči
Govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo 
Telo ti zrelo, šta se praviš svetica 
A padale su svu noć neke modre kiše 
Nad Mostarom 
Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg
Nije bilo 
Pitala me je imam li brata, šta studiram
Jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me 
Je pitala 
Pitala me je da li bih mogao sa svakom
Tako sačuvaj bože 
Da li je volim tiho je pitala
A padale su nad Mostarom neke modre
Kiše 
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Ali nije htela to da čini, nije htela 
Il nije smela, vrag bi joj znao 
Jesen je, ta mrtva jesen na oknima 
Njene oči ptica, njena bedra srna 
Imala je mladež, mladež je imala 
Ne smem da kažem 
Imala je mladež mali ljubičasti ili mi
Se čini 
Pitala me je da li sam Hrvat imam li
Devojku 
Volim li Rilkea, sve me je pitala
A na oknu su ko božićni zvončići moga
Detinjstva zvonile kapi 
A noćna pesma tekla tihano niz donju
Mahalu 
Ej Sulejmana othranila majka
Ona je prostrla svoje godine po parketu
Njene su oči bile pune kao zrele breskve 
Njene su dojke bile tople ko mali psići 
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi 
Važna 
Svetlana Svetlana znaš li da je
Atomski vek 
De Gol, Gagarin i koještarije, sve sam
Joj govorio 
Ona je plakala, ona je plakala
Vodio sam je po kujundžiluku po 
Aščinicama 
Svuda sam je vodio
U pećine je skrivao, na čardak nosio
Pod mostovima se igrali žmurke Neretva 
Ždrebica 
Pod Starim mostom Crnjanskog joj
Govorio 
Što je divan, šaputala je, što je divan
Kolena joj crtao u vlažnom pesku 
Smejala se tako vedro, tako nevino ko
Prvi ljiljani 
U džamije je vodio Karađoz beg mrtav
Premrtav 
Pod teškim turbetom
Na grob Šantićev cveće je odnela malo
Plakala kao i sve žene 
Svuda sam je vodio
Sada je ovo leto
Sad sam sasvim drugi, pišem neke pesme
U jednom listu pola stupca za Peru Zupca 
I ništa više 
A padale su svu noć nad Mostarom neke
Modre kiše 
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Al nije htela to da čini, nije htela 
Il nije smela, vrag bi joj znao 
Ni ono nebo ni ono oblačje ni one 
Krovove 
Bledunjavo sunce izgladnjelog dečaka
Nad Mostarom 
Ne umem zaboraviti
Ni njenu kosu njen mali jezik kao jagodu
Njen smeh što je umeo zaboleti kao 
Kletva 
Onu molitvu u kapeli na Belom Bregu
Bog je veliki, govorila je, nadživeće naša
Ni one teške modre kiše 
O jesen besplodna njena jesen
Govorila je o filmovima o Džemsu Dinu
Sve je govorila malo tužno malo 
Plačljivo o Karenjini 
Govorila je Klojd Grifits ne bi umeo
Ni mrava zgaziti 
Smejao sam se, ti si glupa on je ubica
Ti si dete 
Ni one ulice one prodavnice poslednjeg
Izdanja Oslobođenja 
Ni ono grožđe polusvelo u izlozima ne
Umem zaboraviti 
Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom
One kiše 
Ljubila me je po cele noći, grlila me i
Ništa više 
Majke mi ništa drugo nismo
Posle su opet bila leta posle su opet
Bile kiše 
Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane
Otkud tamo 
Ni ono lišće po trotoarima ni one dane
Ja više ne mogu, ja više ne umem 
Izbrisati 
Piše mi pita me šta radim, kako živim
Imam li devojku 
Da li ikad pomislim na nju na onu našu jesen
Na one kiše 
Ona je i sad kaže ista kune se Bogom
Potpuno ista 
Da joj verujem da se smejem davno sam
Davno prokleo Hrista 
A i do nje mi baš nije stalo klela se
Ne klela 
Mora se tako ne vrede laži
Govorio sam joj o Ljermontovu o Sagalu
Sve sam joj govorio 
Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu
Knjigu čitala popodne 
U kosi joj bilo zapretano leto žutilo
Sunca malo mora 
Prve joj noći i koža bila pomalo slana
Ribe zaspale u njenoj krvi 
Smejali smo se dečacima što su skakali
Sa mostova za cigarete 
Smejali smo se jer nije leto a oni skacu baš
Su deca 
Govorila je mogu umreti mogu dobiti
Upalu pluća 
Onda su dolazile njene ćutnje duge
Preduge 
Mogao sam slobodno misliti o svemu
Razbistrit Spinozu 
Sate i sate mogao sam komotno gledati
Druge, bacati oblutke 
Dole niz stenje, mogao sam sasvim otići
Nekud otić daleko 
Mogao sam umreti onako sam u njenom
Krilu, samlji od sviju 
Mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu
U stenu, sve sam mogao 
Prste je imala dugačke krhke beskrvne
A hitre 
Igrali smo se buba-mara i skrivalice
Svetlana izađi eto te pod stenom nisam 
Valjda ćorav 
Nisam ja blesav hajde šta se kaniš
Dobićeš batine 
Kad je ona tražila mogao sam pobjeći u
U samu reku našla bi me 
Namiriše me kaže odmah pozna me dobro
Nisam joj nikad verovao valjda je stalno 
Curila kroz prste 
Volela je kestenje kupili smo ga po
Rondou 
Nosila ga je u sobu vešala o končiće
Volela je ruže one jesenje ja sam joj 
Donosio 
Kad svenu stavljala ih je u neku kutiju
Pitao sam je šta misli o ovom svetu
Veruje li u komunizam 
Da li bi se menjala za Natašu Rostovu
Svašta sam je pitao 
Ponekad glupo znam ja to i te kako
Pitao sam je da li bi volela malog sina
Recimo plavog 
Skakala je od ushićenja hoće hoće

A onda odjednom padala je u neke tuge 
Ko mrtvo voće 
Ne sme i ne sme, ne bi to ona ni za
Živu glavu 
Vidi ti njega, misli tek tako, kao da je ona
Pala s Jupitera 
Ko je to recimo Zubac Pera da baš on a
Ne neko drugi 
Taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi 
Govorio sam joj ti si glupa ti si pametna
Ti si đavo 
Ti si anđeo sve sam joj govorio ništa mi
Nije verovala 
Vi ste muškarci rođeni lažovi vi ste hulje
Svašta je govorila 
A padale su nad Mostarom neke modre kiše 
Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni 
Kad bi' znao sa kim sada spava
ne bi mu glava 
Ne bi mu glava jao kad bi' znao
ko je sada ljubi 
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi jao
kad bi' znao ko to 
U meni bere kajsije još nedozrele.


1965.

 

 

Pero Zubac

Link to comment
  • 1 month later...
  • 2 weeks later...

Čarls Bukovski

 

Borodin

 

kada sledeći put slušate Borodina
setite se da je bio samo hemičar
koji je pisao muziku da se opusti;
kuća mu je uvek bila prepuna ljudi –
studenti, umetnici, pijanci, skitnice,
i nikada nije znao da kaže ne.
kada sledeći put slušate Borodina
setite se da je njegova žena koristila
njegove kompozicije
da njima obloži kutije za mačke
ili da pokrije tegle sa kiselim mlekom;
patila je od astme i nesanice
i hranila ga rovitim jajima
a kada bi tražio da pokrije glavu
da bi prigušio zvuke u kući
davala mu je samo čaršav;
osim toga, obično je neko bio
u njegovom krevetu
(spavali su odvojeno kada su uopšte spavali)
i pošto su sve stolice
obično bile zauzete
često je spavao na stepeništu
umotan u stari šal;
govorila mu je kada da podseče nokte,
da ne peva ili zviždi
niti da stavlja previše limuna u čaj
ili ga cedi kašikom;

Simfonija broj 2 u B minor
Princ Igor
Na stepama Srednje Azije

spavao je samo ako stavi
tamnu tkaninu preko očiju;
1887. došao je na bal
na Medicinskoj Akademiji
odeven u šaljivu narodnu nošnju
izgledao je izuzetno veselo
i kada je pao na pod
mislili su da izigrava klovna.
kada sledeći put slušate Borodina,
setite se…

Link to comment
  • 1 month later...

bablje je ljeto, nosim kćer u park. njena stopala već vise ispod mojih koljena, ali ne odustajem. idemo na sustipan, na staro groblje, tražiti vjeverice. kad se umorim spustim je, a ona je i prije hodala brže od mene.
obožavam tu kćer, njenu svilenu glavu, izobilje djetinjstva, ulice prostranije od onih u kojima sam odrastala trčeći, svijet sa širim zamahom u kretnji, bogatiji.
bablje ljeto počinje dugom niskom popodneva krcatih vremenom za nas.
zajedničke godine lijeno se protežu ispod mojih koljena.

dopusti mi da te nosim dok ne dodirneš tlo. ti si bez sumnje najljepša.

 

olja savičević ivančević

Link to comment
  • 2 months later...
I dogodi se tako da imam dva tri srca
da imam glavu manje i neku ruku više
i visoka ramena daleko iznad vriska
da imam krv u krvi u krilu koja njiše
tepavo jedno sunce i tješi ga kad grca
i dogodi se da me odjednom ima mnogo
zaista mnogo ima pa postane mi bliska
ptica, toliko bliska pa da joj kažem zjeno
i prisna neka travka i drago ime njeno
pa da joj kažem glavo pa da joj kažem nogo

I dogodi se tako da trebaju mi prsti
da trebaju mi usne i da mi cvijeće treba
i dogodi se naglo da imam mnogo tijela
pa sjedim mu na rubu osluškujem mu plimu
a zjena raste raste ponestaje joj neba
zaljubilo se stablo u sjekiru i zimu
napustila me glava a zvijezda u me sjela
pa prožimlju me njeni korijeni britki čvrsti

I dogodi se tako da dođe k meni grana
pa da mi traži jeku i da mi uho traži
a pjevica mi neka oduzme čudo glasa
i dogodi se tako da ima me u raži
pa porezano stablo - ono je moja rana
ono su moje ruke što klasaju iz klasa

I dogodi se tako da neke ruke hoću
od mojih mnogo mekše i neku bijelju kožu
i ružu ljepše krvi što dvije dojke nosi
da oduži se vatri za vatru tijelom novim
pa pridruži se tada po istom čudu k voću
i dogodi se tako da cvijet od mene prosi
poneku moju glavu da izbjegne sam nožu

I dogodi se tako odjednom da me nema
na meni nigdje - čekam da ponovno mi vrati
daleka rijeka uho i šuma dio glasa
(a poklanjam joj drugi jer što bi šuma nijema)
i da mi vrate srce nemarne neke ptice
da mi se vrate prsti iz povaljanih vlati
da zatim vratim oči - jedno iz svakog klasa
i da mi zemlja vrati neizbrisano lice

I dogodi se tako da imam srca dvatri
da imam glavu manje i neku ruku više
da mi je ptica bliska pa da joj kažem zjeno
da iskopam joj škrapu u sebi i da njeno
ime od srca kidam i da joj vratim krilo
(da šapćem joj o suncu i o dobroti kiše)
da njivi kažem glavo i da joj kažem nogo
da raste krv u krvi i pjeva noć u vatri
i dogodi se tako da bilo me je mnogo
i dogodi se tako da malo me je bilo

Luko Paljetak
 
Link to comment

dobri đak avangarde, tomaž šalamun

 

Duma 1964

 

Sjeban od Apsoluta
nažderan devica i drugih tronutih na smrt
volim vas, o, bližnji, boga oca dosetko krotka
volim vas, o, celovite ličnosti pogleda slatkog
u mom se duhu pokrenula milost
               o, vlasnici duševnih patnji
               o, dresirani intelektualci znojanih ručica
               o, logičari vegetarijanci s dioptrijom minus petnaest
               o, rektori s brnjicama
               o, ideolozi u pratnji svojih kurvi ideologija
               o, doktori nauka što loške medenjake i interpunkciju prežvakavate
               o, mumije akademske što bolu i strasti aplaudirate
               ti, Paskalu, koji si dao sve od sebe, i, ti, Bah, kome se, eto, posrećilo        
               o, liričari što hlapite neizrecivo slasno
               o, hortikulturo, prosvetitelji i ptice lastavice
               o, socijalizmu a la Luj XIV ili kako zaštiti jadne životinjice           
               o, sto trideset i pet ustavotvornih organa ili
               šta činiti da crknuta mačka ne zaudara
               o, revolucionarne mase ili gde je taj sanatorijum
               što bi našu impotenciju lečio
Hodio sam zemljom našom i dobio čir na želucu
zemlja Cimpermana i njihovih bubuljičavih obožavateljki
zemlja slugu mitova i pedagogije
o, Slovenci kremeniti, nazebli ste predmet istorije

 

 

ČOVJEK

 

Danas je Božić.
Kurčić mi landara.
Već cijeli dan se ljubim s Tobom
i gledam kišne kapi.
Padaju na snijeg.
Nosim tamnoplavi pulover.
Malo me trese.
Ganuće mi je prilično iznurilo vrat.
Ali zahvalan sam kao pas, kao slon,
kao krava.
Tvoje noge su veličanstvene.
Tvoje ruke bole od mirisa,
ljubljenja, milovanja.
Jedem svaku Tvoju stanicu.
Rastapam Ti mrenu.
Urlam.
Tijelo mi narasta.
Je li velika ljubav osjećanje
svake kapi vode, koja klizne kožom zemlje,
kada se pretače u more?
Sat sam i pijesak u njemu.
Cvijet sam i rukavica.
Slatko srce, koje se napuše pri svakom pulsiranju torbe.
Mač me boli.
Pleća mi šište.
Bazen me okružio i trlja me o svoje zidove.
O, kruhu!
Kao kada dlanom pipaš morske vile,
njihove crne nježne gubice, koje ih
malo bole i malo svrbe,
a snaga Boga baca te kao klepe na pod.

 

 

GLAVE

 

Treba otići na njivu gde raste kupus
koji je ravnomerno zasađen. Ljudi neka
se podele na dve grupe. Prva gru-
pa neka legne na stomak pored svake
druge glave kupusa i neka je pojede
a da se pri tom ne ispomaže rukama
niti da ustaje. Kad to obavi, neka
ode kući. Druga grupa neka se zako-
pa do vrata tačno na mestima gde
se vide korenovi, tako da se vidi
kupus, glava, kupus, glava, a ako se
pogleda u dijagonali, samo kupus.

 

 

Link to comment
  • 2 months later...

dzeni dzozef

 

Kada ostarim nosiću haljinu boje purpura
I crven šešir koji ne ide a i ne stoji mi,
Trošiću penziju na piće, letnje rukavice i satenske cipele
I pričati kako nemam para ni za hleb.
Kada se umorim sešću na ivičnjak,
Skupljaću reklamne uzorke po radnjama i pritiskati alarmnu dugmad
Vući štap uz gelendere
Nadoknadjivaću propušteno u trezvenoj mladosti.
Izlaziću na kišu u kućnim papučama
Brati cveće po tudjim baštama
Gomilaću pera, olovke i druge tričarije
I početi da pljujem.

A sada još moramo paziti da nam odeća ne pokisne
Plaćati na vreme kiriju i ne psovati na ulici
Pružati dobar primer deci
Pozivati prijatelje na večeru i čitati novine.

A možda bi trebalo da se već pomalo pripremam
Da ljudi koji me znaju ne budu iznenađeni
Kad odjednom ostarim i počnem purpurno da se odevam.

Link to comment
  • 1 month later...

Prijatelji, izvršite pesnikovu poslednju volju:

Kad me sa đubretom na jutarnjim ulicama smetlari mrtvog pokupe,

ne recite "Bog da prosti!",

jer ja sam prosio za koru hleba i Bogu pokazivao tabane i pete..

U rupu za mrtvu paščad strpajte moje kosti

— Tako će pravedno biti sahranjeno dobro dete.

 

Ne žalite me: ja sam za života kao plačna vrba proplakao za sobom,

moje je sve u ovom testamentu što danas pišem:

Ako jedna gospa bude želela da spava naporedo s mojim grobom

okrenite joj glavu ka mome srcu..

 

Više moje glave ni ploče ni poprsja,

kad budem silazio niz stepenice pakla ili neba..

Ne treba časti skitaču, koji je celim životom žudeo samo

čašicu ljubavi i koru hleba.

 

Užarenom iglom po mojoj koži zapišite ove reči:

"Spavaj prvi put mirno, druže Drainče, veliki naš putniče"

I ništa više!

Link to comment
  • 2 weeks later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...