Jump to content
IGNORED

Istorija Srbije od 19. do 21. veka


Kelt

Recommended Posts

Ubojstvo trudne žene je atentat, političko ubistvo, gerila, ili itd? Prema ovom tvom podvođenju Gavrilovog čina pod pojam mi se čini da bi najbliže bilo - itd.
Ona je član kraljevske porodice, prema tome političko ubistvo. Ne brini se, da sam se ja pitao toga svega ne bi bilo i to je sve donelo Srbiji samo nepreglednu štetu kojoj se kraj ne vidi ni danas.
Link to comment
Ma slažem se u principu s onom definicijom pojma terorizma. Nije svaki politički zločin terorizam, ali time nije manje zločin.A što se tiče razumijevanja za političke zločine - tu smo:

You gentlemen who think you have a missionTo purge us of the seven deadly sinsShould first sort out the basic food positionThen start your preaching, that's where it beginsYou lot who preach restraint and watch your waist as wellShould learn, for once, the way the world is runHowever much you twist or whatever lies that you tellFood is the first thing, morals follow onSo first make sure that those who are now starvingGet proper helpings when we all start carvingWhat keeps mankind alive?What keeps mankind alive?The fact that millions are daily torturedStifled, punished, silenced and oppressedMankind can keep alive thanks to its brillianceIn keeping its humanity repressedAnd for once you must try not to shriek the factsMankind is kept alive by bestial acts

And for once you must try not to shriek the factsMankind is kept alive by bestial acts

Tesko pitanje, slazem se. Samo, ako je zlocin - da li je Brut, recimo, zlocinac? Ili spasilac republike?Sta bi bio Staufenberg da mu je atentat uspeo? Heroj ili zlocinac? Da li bi Adolf u tom slucaju bio - zrtva zlocina?Ili za zlocine u politici vaze neka druga pravila?Danas je u modi optuzba za relativizaciju. U svetu koji nikada nije bio relativniji. Obaska sto nikada, ama bas nikada nije bio - apsolutan. Crno beli.Kao sto je rekao Fuse za Napoleonovo streljanje vojvode od Angijena: 'to nije zlocin, to je greska'...
Link to comment
Ona je član kraljevske porodice, prema tome političko ubistvo. Ne brini se, da sam se ja pitao toga svega ne bi bilo i to je sve donelo Srbiji samo nepreglednu štetu kojoj se kraj ne vidi ni danas.
Shta bi bilo drugachije da nije bilo atentata?Shta je Mlada Bosna

Da li bi po današnjim kriterijumima Gavrilo Princip zaista mogao da bude terorista a ne borac za ujedinjenje, za kakvog je važio 80 godina? - Ubistvo tiranina istorija svrstava u herojska dela i ono služi kao simboličan čin otpora, hrabrosti i vrline. Zaverenički pokreti i atentatori, pobunjenici, dekabristi, karbonari i anarhisti, ispisali su dobar deo moderne istorije u Rusiji, Poljskoj, Italiji. Danas se prkosna nacionalna borba više ne vodi protiv istaknutih silnika, diktatora i moćnih pojedinaca, nego protiv vladajuće civilizacije, pa i čitavih naroda. Masovna ubistva i potajna trovanja velikog broja nevinih ljudi nisu isto nasilje kakvo je nekada bilo ubistvo tiranina. Nije isto zatvarati vodu jednome gradu, otimati putnike, pucati nasumice ili mučki ubijati iz busije, i na drugoj strani viteški stati oči u oči pred neprijateljem. Onaj ko bi danas iz bilo kojih razloga hteo svrstati Gavrila Principa među teroriste, taj bi u nasilnike i teroriste u istom paketu morao svrstati i Viljema Tela, švajcarskog nacionalnog junaka, koji se na isti način, istim simboličnim činom otpora, borio za slobodu svoga obespravljenog naroda, i to protiv istog stranog ugnjetača kao i Gavrilo Princip - protiv Habzburgovaca! šta je bila istorijska veličina, a šta zabluda u ideji ?Mlade Bosne?? - Nasleđe ?Mlade Bosne? nije političko nego moralno. Otkako se time bavim, tu nikada nisam našao ni trunku nacionalne, verske ili kulturne isključivosti. Istina, u zanosu oslobodilačke i revolucionarne borbe, bilo je jakog nacionalnog patosa, ali nikada prostačke i osorne bahatosti, uličnog populizma, zatucanosti i jevtinog srbovanja. Veličina ?Mlade Bosne? bila je u gospodstvu duhova i dinamici ideja, u dostojanstvu slobode, u otvaranju prema Evropi, u prihvatanju građanskih standarda i modernih civilizacijskih merila. Čak i njihove zablude - da se nacionalna obnova može postići upornim prosvećivanjem masa, da će, makar i prigušena, svagda postojati jedna zajednička jugoslovenska civilizacija i da će se ozdravljenje svih balkanskih naroda najbolje ostvariti ako počne u glavama i u duhu, sitnim radom svakog pojedinca za zajedničku stvar, čak i te zablude, ostale su da žive sve do današnjega dana. Da li je politički koncept ?Mlade Bosne? baštinjen u srpskom nacionalnom pokretu u BiH devedesetih godina prošlog veka? - Na početku 20. veka ?Mlada Bosna? je bila nacionalni oslobodilački i ujediniteljski pokret otvoren prema Evropi. Jugoslovenska misao bila je njena glavna koheziona snaga, pa su tu misao prihvatali i svi drugi koji su pod srpskom zastavom tada hteli da se oslobode tuđinske vlasti - podjednako Srbi, Hrvati, Slovenci, i Muslimani. U Dalmaciji, Bosni, Hrvatskoj i Vojvodini, Srbija se tada doživljavala kao jugoslovenski Pijemont, a ne kao zavojevačka projekcija nekakve Velike Srbije. Na kraju 20. veka, stvari su se bitno izmenile i najvećim delom otišle u suprotnom smeru.

Link to comment
Nedosledan si. Kada su konacno uzeli da mu sude, mogli kako ti kazes, nisu mu sudili za ubistvo kralja Aleksandra Obrenovica, nego su mu sudili u klasicnom namestenom politickom procesu.
Ne znam s čime sam nedosledan. Da, bio je namešten proces pa šta? Ja ti kažem da će se takve stvari kada su u pitanju takve osobe dešavati i za 100 godina od sada u sličnim slučajevima.
Bitno je. Apis nije bio Legija. Bio je covek koji je pod sobom, autoritetom, drzao i takve ljude kakav je bio jedan Mustafa Golubic, pola sarajevskih atentatora... A krsenje zakona? Ma daj, sudila mu je dvorska klika kako to vec obicno biva sa krpama tipa Pera Zivkovic i kompanija. Ista ona koja je posle Jugoslaviju za koju se zalagao i Apis pretvorila u nocnu moru za Hrvate i ostale.... Smaknuce Apisa je bio jedan od znacajnijih koraka koje je srpski hegemonizam preduzeo da preuzme kontrolu nad drzavom od koje su svi tako mnogo ocekivali.
Ne, ne, ovo je špekulacija. Ne verujem ja demokratizmu Apisa ni jotu više nego demokratizmu Aleksandra Karađorđevića. To je isti tip autoritarne ličnosti, isti tip militariste. Nije samo stvar u kršenju zakona, nego u centru moći u okviru države gde on ne sme da bude. Nijedna građanska država to ne trpi i gleda toga da se oslobodi kako god. Ko krene time da se bavi može da očekuje samo jedno-enything goes.
Ovde si jednostavno nedosledno premoderan. Solunski proces je odrzan pred ratnim sudom, po kratkom postupku, za ismisljenu optuzbu pripreme atentata na princa Aleksandra Karadjordjevica. Uostalom, i rehabilitacija je pravni akt. A Apis je rehabilitovan.
Pa dobro neka je. Mislim, šta to ima veze. Bitno je da je u datom trenutku sklonjen čovek koji je delovao izvan ustavnog poretka, a da za to nije imao ni legitimitet(tada važeći) krunisanog vladara, ni legitimitet dobijenih izbora. Nemoj izgubiti iz vida da ne pričaš ni sa kakvim legalistom. Za mene je legitimitet iznad legaliteta. Ne razumem čemu neko stalno insistiranje na nedoslednosti.
Svejka uvek! Nema ozbiljnog proucavanja vojne istorije bez te knjige. Ona pokazuje svu glupost i apsurdnost vojske kao organizacije. Ja bih od svih pitomaca svih vojnih akademija na svetu zahtevao da tu knjigu drze ispod jastuka. Uce napamet. Ne zezam se, a znam po nesto o vojnoj istoriji, veruj mi.Verujem da ti nije bilo prijatno da objasnjavas 90-ih. Ali - veruj i ti meni, a verujem da znas i bez mene ko je bio Franc Ferdinand i kakav glas je uzivao u svoje vreme. I medju svojim sunarodnicima i u svetu. A da je bio lepi princ - nije.Da je komplikacija objasnjavati ulogu Apisa - jeste. Ali - 90-ih. Pocetkom 20-veka situacija oko objasnjavanja je bila bitno drugacija. Ko tebe Apisom - ti njega Redlom. Ionako su bili kolege po struci :lol:
Generalno, nije bitno kakav je bio Franzi, nego to Srbiji uopšte nije trebalo. Do rata bi ionako nekako došlo i bolje je dočekati ga sa apsolutnim oreolom mučenika i maltretiranog, što u datom slučaju jeste bio slučaj-srpska vlada ni u ludilu nije htela taj rat. E da, objašnjavao sam dvehiljaditih... Stvarno su mogli da ga ne ubiju, ništa se ne bi promenilo...
Link to comment
Shta bi bilo drugachije da nije bilo atentata?
Bilo bi drugačije to, da bi A-U morala da napadne Srbiju sa nekim preglupim objašnjenjem i ne bi se dodao još jedan u nizu atentata na vladare koje su Srbi počinili(nije bitno ko je počinio, svi popularno shvatanje je da su samo "Srbi") tokom istorije. Bilo bi neuporedivo bolje za imidž, a bogami imidž je bitan. Ozbiljni istraživači naravno znaju šts je sve bilo, ali manipulatori ovako imaju još jedno zgodno oružje. A odvratno zvuči: Srbi ubili princa i princezu i tako je počei WWI-koji je, recimo u Britaniji, omraženiji od WWII, jer ogroman broj ljudi zna da je Hitler bio ludak protiv koga se moralo ratovati, ali ogroman broj ljudi misli da je WWI bio besmislen.
Link to comment
Bilo bi drugačije to, da bi A-U morala da napadne Srbiju sa nekim preglupim objašnjenjem i ne bi se dodao još jedan u nizu atentata na vladare koje su Srbi počinili(nije bitno ko je počinio, svi popularno shvatanje je da su samo "Srbi") tokom istorije. Bilo bi neuporedivo bolje za imidž, a bogami imidž je bitan. Ozbiljni istraživači naravno znaju šts je sve bilo, ali manipulatori ovako imaju još jedno zgodno oružje. A odvratno zvuči: Srbi ubili princa i princezu i tako je počei WWI-koji je, recimo u Britaniji, omraženiji od WWII, jer ogroman broj ljudi zna da je Hitler bio ludak protiv koga se moralo ratovati, ali ogroman broj ljudi misli da je WWI bio besmislen.
Mislish Noel Malcolm?
Link to comment
Ne znam s čime sam nedosledan. Da, bio je namešten proces pa šta? Ja ti kažem da će se takve stvari kada su u pitanju takve osobe dešavati i za 100 godina od sada u sličnim slučajevima.
Ne sumnjam da hoce. Kao sto ce se desavati i ulicna ubistva i slicne stvari... Ali, takvom tvrdnjom, opravdavanjem namestenog procesa mozda dajes sutra nekome pravo da i proces jednom Legiji proglasi namestenim. Konacno, mislis li da se Aleksandar da je mogao ili smeo, ne bi Apisa oslobodio na neki drugi nacin? A ne lakrdijom od procesa?
Ne, ne, ovo je špekulacija. Ne verujem ja demokratizmu Apisa ni jotu više nego demokratizmu Aleksandra Karađorđevića. To je isti tip autoritarne ličnosti, isti tip militariste. Nije samo stvar u kršenju zakona, nego u centru moći u okviru države gde on ne sme da bude. Nijedna građanska država to ne trpi i gleda toga da se oslobodi kako god. Ko krene time da se bavi može da očekuje samo jedno-enything goes.
Ni jednog trenutka nisam ni pomislio da Apisa proglasim za demokratu. Opet baratas modernim, savremenim recnikom i aparatom. A zivo me zanima gde si u Solunu, 1917. godine nasao gradjansku drzavu? Sto se tice tvoje tvrdnje da se takvih tipova svaka drzava oslobadja, zaboravljas da ne govorimo o sljamu kakav je jedan Legija ili njemu slicni, Stanisic ako hoces. Ozbiljne gradjanske drzave na kojima ti insistiras salju svoje penzionisane sefove obavestajnih sluzbi u najobicniju - penziju. A ovi u njoj uzivaju. Gaje cvece.
Generalno, nije bitno kakav je bio Franzi, nego to Srbiji uopšte nije trebalo. Do rata bi ionako nekako došlo i bolje je dočekati ga sa apsolutnim oreolom mučenika i maltretiranog, što u datom slučaju jeste bio slučaj-srpska vlada ni u ludilu nije htela taj rat. E da, objašnjavao sam dvehiljaditih... Stvarno su mogli da ga ne ubiju, ništa se ne bi promenilo...
Bitno je kakav je bio Franz: zbog odjeka koji je njegova smrt izazvala u ono vreme. A stvar mozes da posmatras i na sledeci nacin: njega, KundK prestolonaslednika su ubili KundK drzavljani. I KundK im je, kao prava pravna drzava sudila i osudila ih. Slika stvorena o atentatu i njegov istorijski otisak su nesto drugo. A Austrija bi vec nasla povod za rat, to smo se slozili.Druga je prica sto je raznim Srbijama u razna vremena odgovaralo da svojataju Principa i njegov cin i da njime manipulisu. U vreme kada je izvrsen, taj cin je bio delo organizacije koja je imala jasan program, a cinili su je i takvi clanovi kakav je bio jedan Ivo Andric, na primer.
Link to comment
Ne sumnjam da hoce. Kao sto ce se desavati i ulicna ubistva i slicne stvari... Ali, takvom tvrdnjom, opravdavanjem namestenog procesa mozda dajes sutra nekome pravo da i proces jednom Legiji proglasi namestenim. Konacno, mislis li da se Aleksandar da je mogao ili smeo, ne bi Apisa oslobodio na neki drugi nacin? A ne lakrdijom od procesa?
Ne, u tom momentu nije smeo, to je tačno, a bilo mu je opasno da čeka eventualni trijumfalni povratak u zemlju sa čovekom koji ima takav uticaj. Ovo za Legiju-ne nije isto, tj. bilo bi isto ako bi neko dokazao da je proces namešten. ALI, što se mene tiče, ista je stvar, ako neko pokuša da stvori neformalan i izvansistemski centar fizičke moći u državi-država ima prava da ga se oslobodi na bilo kakav način. Nema tu zezanja.
Ni jednog trenutka nisam ni pomislio da Apisa proglasim za demokratu. Opet baratas modernim, savremenim recnikom i aparatom. A zivo me zanima gde si u Solunu, 1917. godine nasao gradjansku drzavu?
Zvanični, na izborima izabrani organi države Srbije i legitimni monarh i prestolonaslednik. To je u tašnjem svetu po formi bila građanska država. Evo da oskoristim pojam civilna. Demokratija postoji u to vreme kao pojam i to isti kao i danas, a samoopredeljenje je jedna od grana tog pojma.
Sto se tice tvoje tvrdnje da se takvih tipova svaka drzava oslobadja, zaboravljas da ne govorimo o sljamu kakav je jedan Legija ili njemu slicni, Stanisic ako hoces. Ozbiljne gradjanske drzave na kojima ti insistiras salju svoje penzionisane sefove obavestajnih sluzbi u najobicniju - penziju. A ovi u njoj uzivaju. Gaje cvece.
šljam/nešljam to su moralne kategorije. Osnovno je da li u okviru države postoji neformalni, nelegalni i nelegitimni centar(posebno ako je fizičke) moći, a posebno koji deluje nepovezano, a ponekad i suprotno od legalnog, formalnog i legitimnog. Naravno, ako još kontra tim legalnim vlastima vrše i ubistva onda su vrsta za odstrel.
Bitno je kakav je bio Franz: zbog odjeka koji je njegova smrt izazvala u ono vreme. A stvar mozes da posmatras i na sledeci nacin: njega, KundK prestolonaslednika su ubili KundK drzavljani. I KundK im je, kao prava pravna drzava sudila i osudila ih.
Mogu ja da gledam kako god hoću i gledam tako kao što ti kažeš, govorim ti o imidžu i teškoćama da to objasniš drugima. A oružje jeste stiglo odakle je stiglo.
Slika stvorena o atentatu i njegov istorijski otisak su nesto drugo. A Austrija bi vec nasla povod za rat, to smo se slozili.Druga je prica sto je raznim Srbijama u razna vremena odgovaralo da svojataju Principa i njegov cin i da njime manipulisu. U vreme kada je izvrsen, taj cin je bio delo organizacije koja je imala jasan program, a cinili su je i takvi clanovi kakav je bio jedan Ivo Andric, na primer.
Pa da i to je ono što je problem. Ideologija države Jugoslavije i prve i druge je bila više-manje ista kao ideologija te grupe, uglavnom oni su bili heroji i za prvu i za drugu Jugoslaviju. Bad luck, prosto-bolje da se nije ni desilo
Link to comment

^Ne boli Engleze sto je, kako ti kazes, WW1 bio besmislen, a WW2 delo ludaka (nije, al' ajde). Boli njih sto su samo na jednoj Somi izgubili 600,000 ljudi, a u celom WW2 nepunih 400,000. Oni ga i danas zovu Great war...Zasluzeno, doduse. A to sto ga mere danas, pa OK je, nisam protiv toga da se istorija, narocito sopstvena preispituje, ali krajnosti se ne dozvoljavaju. Kao kod nas, recimo. RE II je odbila da se izvini Nemcima za Drezden uravo vodjena konsenzusom koji kaze da je, sa tacke gledista savremenika, Drezden iako mozda greska i nepotreban - bio upravo ono sto su Nemci tog trenutka i trebali da dobiju. Slucajno i ja tako mislim: nista sto bi se Nemcima dogodilo 1944. ne bi bilo dovoljno lose. A siguran sam da bi se svaki stanovnik Ausvica slozio sa mnom.Ne znam zasto toliko insistiras na demokratiji i demokraticnosti 1917. u Solunu. Da bi samo recenicu kasnije sve resavao 'po kratkom postupku'. To dvoje ne ide zajedno. Ili jesi - ili nisi. Sa teorijom o Apisu kao tvorcu nekih centara moci mislim da si otisao predaleko. Ako imas neki izvor - daj. Svaka tajna sluzba je centar moci. A moral nije prazna kategorija, pa zato nemas prava da izjednacavas jednog Legiju sa drustvom iz tog doba. Nije isto sluzba koja svercuje drogu i cigarete i sluzba koja radi u funkciji jedne vojske i jedne ideje. A srpska vojska je u Apisu imala prvorazrednog obavestajca. Molba: hajde da izraze kao sto je 'vrsta za odstrel' ostavimo za topik o lovu. Ovde govorimo o ljudima.Naravno da ti nemam nista protiv da gledas kako hoces i mislis na svoj nacin. Kao i da objasnjavas danas nesto sto se odigralo pre skoro 100 godina.Vidis, tog junskog dana 1914. godine u Pragu, ne bi morao nista da objasnjavas.Castili bi te pivom.

Link to comment
^Ne boli Engleze sto je, kako ti kazes, WW1 bio besmislen, a WW2 delo ludaka (nije, al' ajde). Boli njih sto su samo na jednoj Somi izgubili 600,000 ljudi, a u celom WW2 nepunih 400,000. Oni ga i danas zovu Great war...Zasluzeno, doduse. A to sto ga mere danas, pa OK je, nisam protiv toga da se istorija, narocito sopstvena preispituje, ali krajnosti se ne dozvoljavaju. Kao kod nas, recimo. RE II je odbila da se izvini Nemcima za Drezden uravo vodjena konsenzusom koji kaze da je, sa tacke gledista savremenika, Drezden iako mozda greska i nepotreban - bio upravo ono sto su Nemci tog trenutka i trebali da dobiju. Slucajno i ja tako mislim: nista sto bi se Nemcima dogodilo 1944. ne bi bilo dovoljno lose. A siguran sam da bi se svaki stanovnik Ausvica slozio sa mnom.
Ma da, slažem se sa svim, samo me mrzelo da elaboriram detaljno na temu britanskog pogleda na WWI.
Ne znam zasto toliko insistiras na demokratiji i demokraticnosti 1917. u Solunu. Da bi samo recenicu kasnije sve resavao 'po kratkom postupku'. To dvoje ne ide zajedno. Ili jesi - ili nisi.
Nije baš, ali sad je kasno da ulazim u tu teorijsku raspravu. Država podrazumeva jedan paradoks po tom pitanju kao i po pitanju morala. Ne mogu sada da nađem gde sam po tom pitanju citirao mišljenje Slobodana Jovanovića o tome sa kojim se potpuno slažem. Da parafraziram, to je jedna neprijatna istina, koju ne treba izgovarati često, a posebno ne suviše glasno, no ipak istina. Država nije nemoralna nego je izvan morala. Moral postoji unutar nje. Sa demokraijom i odbranom demokratije je slično, ako je ugrožena-sve je dozvoljeno. Baš kao Drezden 1945-te, samo na nižem nivou. Možemo mi da se zalažemo da bude bolje, ali sada je tako i neko vreme će ostati tako. Nije on tvorac centara moći, bar ne sam, niti su njegovi motivi obavezno loši, ja samo kažem da legalni i legitimni organi jedne države to ne mogu da podnesu jer je to država u državi, a koja radi nezavisno i često suprotno vladi. Svaka vlada bilo gde će gledati da se toga reši. To je sve što ja kažem. Apis je za istoričara, pesnika, politikologa, bilo koga naravno 100 puta pozitivnija i moralnija ličnost od Legije, ali nije to ono o čemi ja govorim.
Naravno da ti nemam nista protiv da gledas kako hoces i mislis na svoj nacin.
Hoću kada razmišljam o tehnologiji vlasti da gledam sa što manje ocenjivanja, kako bi bolje sagledao. To je princip. Posle toga sledi ocena. Da, Apis je, naravno, div junak za Legiju, ja samo pokušavam da objasnim zašto je za državu bio neprihvatljiv. To je sve.
Kao i da objasnjavas danas nesto sto se odigralo pre skoro 100 godina.
Pa dobro, šta ću. Objašnjavaju ljudi i ono što je bilo pre 2000 godina...
Vidis, tog junskog dana 1914. godine u Pragu, ne bi morao nista da objasnjavas.Castili bi te pivom.
Naravno, Česi su OK bili i tada i sada. Uglavnom osuđivali što je za osudu, hvalili što je za hvaljenje. Jako su mi simpa uvek bili.
Link to comment
Nije baš, ali sad je kasno da ulazim u tu teorijsku raspravu. Država podrazumeva jedan paradoks po tom pitanju kao i po pitanju morala. Ne mogu sada da nađem gde sam po tom pitanju citirao mišljenje Slobodana Jovanovića o tome sa kojim se potpuno slažem. Da parafraziram, to je jedna neprijatna istina, koju ne treba izgovarati često, a posebno ne suviše glasno, no ipak istina. Država nije nemoralna nego je izvan morala. Moral postoji unutar nje. Sa demokraijom i odbranom demokratije je slično, ako je ugrožena-sve je dozvoljeno. Baš kao Drezden 1945-te, samo na nižem nivou. Možemo mi da se zalažemo da bude bolje, ali sada je tako i neko vreme će ostati tako.
Mozda je ovo off, mozda ne: politiku kao stereotip prati tvrdnja da je sve dozvoljeno. Evropska, kontinentalna skola koja u drzavi vidi boga to prenosi i na nju, samu drzavu. Citiras Slobodana Jovanovica koji je na sopstvenom primeru dokazao da to bas i nije tako. Ali: na kraju svega, ipak stoji - moral. Pa i u politici. Ili - mozda bas u politici.Necu sada nasiroko o toj temi, naravno da ne sporim da drzave ponekad pribegavaju sredstvima koja nisu moralna onako kako ti predstavljas stvar, ali - na duze staze jedino nesto sto se moze nazvati moralnom politikom moze da da rezultat. Merila mozda mogu da budu drugacija, ali - moral ostaje kao odrednica. Tu negde mozda lezi i razlika koja se cesto pravi izmedju politicara i drzavnika. Ali - u politici nije sve dozvoljeno.Bas kao sto u ekonomiji nema besplatnog rucka.To sto se na neke racune ceka vekovima, druga je stvar.
Link to comment
Ona je član kraljevske porodice, prema tome političko ubistvo. Ne brini se, da sam se ja pitao toga svega ne bi bilo i to je sve donelo Srbiji samo nepreglednu štetu kojoj se kraj ne vidi ni danas.
Uh, očekivao sam da ćeš pribjeći institutu kolateralne žrtve. Ovo nije dobro. Odmazda nad bližnjima prema danas uvriježenim mjerilima potpada pod terorizam. Ako imaš na umu likvidaciju monarhije, poput boljševičkog masakra nad Romanovima, ni to ne smatram opravdanim. U oba slučaja se radi o politički motiviranom zločinu.
Tesko pitanje, slazem se. Samo, ako je zlocin - da li je Brut, recimo, zlocinac? Ili spasilac republike?Sta bi bio Staufenberg da mu je atentat uspeo? Heroj ili zlocinac? Da li bi Adolf u tom slucaju bio - zrtva zlocina?Ili za zlocine u politici vaze neka druga pravila?
Za zločine u politici vrijedi jedno izuzetno pravilo - pravo na ubojstvo tirana. Čak i u tom slučaju vinovnik to mora raščistiti s bogom. U svim ostalim slučajevima - i s bogom i s ljudima.
Vidis, tog junskog dana 1914. godine u Pragu, ne bi morao nista da objasnjavas.Castili bi te pivom.
Naravno, Česi su OK bili i tada i sada. Uglavnom osuđivali što je za osudu, hvalili što je za hvaljenje. Jako su mi simpa uvek bili.
Romantično gledanje, koje doduše ima uporište u češkom retrospektivnom friziranju povijesti, inače slabo opisuje ondašnje stanje duhova. Dio uređene pravne države, evropska industrijska i kapitalistička velesila, Češka je imala poziciju vrlo sličnu položaju škotske u UK. Parlamentarna trvenja i zalaganje za češku lisnicu u češkom džepu, te češku strojnicu o češkom ramenu, borba za kulturni i glavno jezički suverenitet, sve su to obilježja standardnih političkih odnosa u višenacionalnoj, po mjerilima vremena demokratskoj državi. Ali češke elite se ni najmanje nisu gurale da stanu u kraj c?saři p?nu. Bili su naravno svjesni fakta da državnoj blagajni KuK doprinose udjelem 62%, pri čemu je udio u distribuciji političke moći bio nesrazmjerno mali. Ali ustav KuK je nudio dovoljno učinkovitih mehanizama za promjenu takvog stanja. To što su Čehoslovaci na povijesnoj tomboli izvukli dobitnički zgoditak je s vremenske distance vrlo problematičan ishod. Danas smo u EU s demokratski ograničenim suverenitetom, tamo gdje smo bili i prije ludoga Gavrila. Bez I rata bismo prošli bez protektorata pod Hitlerom i robovanja pod Rusima. 10% Čehoslovaka se pridružilo legijama na Ukrajini i u Rusiji. 90% je lojalno bojovalo pro c?saře p?na a jeho rodinu do zadnjeg dana. Među njima i Jan Masaryk, posljednji ministar vanjskih poslova demokratske Republike. Kad se lešina KuK već na samrti strovalila naravno da su je išutali nogama i popljuvali. Ali da bi na vidovdan '14e slavili Gavrila i častili pivom, to ne. To je došlo poslije u okviru lakiranja biografije.
Link to comment
Uh, očekivao sam da ćeš pribjeći institutu kolateralne žrtve. Ovo nije dobro. Odmazda nad bližnjima prema danas uvriježenim mjerilima potpada pod terorizam. Ako imaš na umu likvidaciju monarhije, poput boljševičkog masakra nad Romanovima, ni to ne smatram opravdanim. U oba slučaja se radi o politički motiviranom zločinu....Za zločine u politici vrijedi jedno izuzetno pravilo - pravo na ubojstvo tirana. Čak i u tom slučaju vinovnik to mora raščistiti s bogom. U svim ostalim slučajevima - i s bogom i s ljudima.
Odlicno. Samo me zanima (ovo nije primedba na tvoju primedbu - ona mi je samo dala slagvort): koja to boja odredjuje kvalifikaciju masakra? Giljotiniranje Luja 16 i Marije Antoanete nije bilo masakr, podrum u Jekaterinburgu jeste? Zato sto su ga izvrsili boljsevici? Bez ideologije, molim - sam si rekao da se tako nesto (tiranoubistvo) ima resiti izmedju izvrsioca i Boga. S obzirom da su boljsevici sami sebe iskljucili iz resavanja tog problema sa pomenutim gospodinom, pretpostavljam da ces se sloziti da je za potrebe ove price prihvatljivo supstituisati ga savescu pojedinca.Zasto onda koristis izraz vinovnik (koji implicira vinost, a daje nazreti iskljucivanje nevinosti)?Malo mi je ipak premoderno da u istoriji svako ubistvo proglasim zlocinom, a prica o neprikosnovenosti ljudskog zivota, kada je istorija u pitanju - nema smisla.Vise puta sam tvrdio da se stvari, na kraju svih krajeva, resavaju onom starog Fjodora, parafraziracu - ako karta za bolji svet kosta samo jedne jedine suze nevinog deteta, hvala, ja svoju vracam, i nju smatram temeljnom, pored jos jedne, za odredjivanje eticke pozicije individue u onome sto zovemo moderna zapadna civilizacija.Ali: vracanje karte, istorijski, znaci opravdanje za nedelanje; neko mora da uradi prljav posao. Na stranu ideoloska odredjenja, da li su izvrsioci prljavih poslova za neke heroji, a za neke monstrumi,to nas vodi u dilemu prvi put jasno artikulisanu u 20. veku (a i kada bi) o potrebi drustvenog angazmana koji ukljucuje i nuzdu/potrebu da se tokom tog angazmana svesno lisi zivota drugo ljudsko bice. Ili hiljade.Istorija se menja: u Prvom svetskom ratu, jedan Rolan je mogao i da da svoj doprinos ratu kao naporu sopstvene zemlje u borbi protiv agresora (bez patriotisanja, molim!) i da zadrzi distancu humaniste dajuci taj doprinos kao - nosac ranjenika.U Drugom svetsko ratu takav angazman vise ne bi bio moguc. Intelektualno. Svet je za nijansu vise postao crno - beli, a strane dobra i zla se podelile toliko da izbora nije bilo.Sustina spora, ako ga uopste ima je u sledecem: necemo li potragom za humanim idealima iseci granu na kojoj kao vrsta sedimo: uskratiti sebi pravo na pobunu, elementarno ljudsko pravo, bez obzira protiv koga i u ime kojih ciljeva se borili.Pravo covecanstva da ima - Prometeja. Jer, ne zaboravi: sa tacke gledista bogova, on je jedan obican - lopov.
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...