Jump to content
IGNORED

Gavrilo Princip, lik i delo, kontekst, politicka upotreba..


odmor

status GP kod forumasha  

79 members have voted

  1. 1. Uopsteno gledano, lik G.Prinicipa vidim kao..



Recommended Posts

Dihotomijski skener BS iliti stoletno kontinuirano povlacenje poteza 1 velikosrpske hidre, kojoj posle svake odsecene glave izrastu dve 22 nove

“Gavrilo Princip je podmuklo iskorišćen”“Gavrilo je žrtva i vremena i velikosrpske ambicije Crne ruke, ali je pre svega žrtva političkog modela koji nama iz senke vlada i danas: onoga u kom se sve odvija mimo našeg znanja i naše kontrole, onog u kojem parapolitičke i parapolicijske snage iz senke drže sve.”

Novi dramski tekst autorke Biljane Srbljanović „Mali mi je ovaj grob” (drama u dva dela), upravo je objavila beogradska izdavačka kuća „Samizdat”, uoči bečke premijere ovog komada, 16. oktobra na sceni tamošnjeg Šaušpilhausa. Zatim će, početkom godine, biti premijere paralelno u Sarajevu i u Beogradu, sa glumcima koji dolaze sa obe strane. Beogradsku predstavu priprema Dino Mustafić u produkciji Bitef teatra i Hartefakta.Drama „Mali mi je ovaj grob” zasnovana je na istinitim događajima koji se dešavaju u Sarajevu 1914. i u zatvorima u Solunu i Terezinu. Šta vam je bilo polazište za razumevanje istorijskih okvira?Kada me je bečko pozorište pozvalo da u godini komemoracije početka velikog rata napišem svoj komad, meni je odmah na pamet pala priča o atentatu. <_< To je, iskreno, i jedino što me je zanimalo uopšte vezano za čitavu epohu, sklonija sam da razmišljam o 1917. u svetskoj umetničkoj i socijalnoj revoluciji nego o ratu uopšte. Nikad nisam pisala ratne komade, o tim posrnućima čovečanstva ne znam šta bih u pozorištu rekla. O istorijskim okolnostima sam znala vrlo malo, imala jedno bazično školsko znanje obojeno mnogim dilemama. Moje prirodno stanište su biblioteke i arhivi, tako da sam vrlo lako uronila u sve dostupne istorijske materijale koji govore o atentatu: od pisama, beležaka, fotografija, snimaka samih učesnika atentata, preko kompletnog transkripta suđenja, analitičkog pogleda na proces, lekarskih izveštaja i hronika o izdržavanju kazne, do, naravno, brojnih istorijskih tumačenja ovog i vezanih događaja. Provela sam mesece radeći na prikupljanju materijala iako nikada nisam imala nameru da napišem istorijsku već ljudsku dramu. Sve što je u drami, bazirano je na istinitim podacima, ali je umetnički, to jest dramski transformisano u pozorišni narat„Nisam zločinac jer sam uklonio onog koji je činio zlo...” U drami „Mali mi je ovaj grob”, Gavrilo Princip nije ni terorista, ni junak, već, kažete: žrtva. Čija?Gavrilo je donekle izmanipulisani mladić, koga je vodila velika i plemenita misao o oslobođenju od okupatora i ujedinjenju jugoslovenske nacije. On je, u ime svoje levičarske, nadnacionalne, antiklerikalne i emancipatorske ideje bio spreman da žrtvuje svoj život, ali je istovremeno podmuklo iskorišćen od strane onih koji i danas svaku plemenitu i lično nezainteresovanu političku misao brzo kompromituju i izmanipulišu. Gavrilo je bio obrazovan momak, za svoje godine i za uslove života, koji je osećao potrebu za velikim delom i koji je greškom smatrao da svi ljudi oko njega dele istu plemenitost. On je žrtva i vremena i velikosrpske ambicije Crne ruke, ali je pre svega žrtva političkog modela koji nama iz senke vlada i danas: onoga u kom se sve odvija mimo našeg znanja i naše kontrole, onog u kojem parapolitičke i parapolicijske snage iz senke drže sve. Gavrilo Princip je žrtva istog onog modela koji je ubio Zorana Đinđića i koji nam ne dozvoljava da zaista kročimo u 21. vek. Aluzije u vezi sa atentatom na Zorana Đinđića u drami su očigledne. Da li ste se nosili mišlju da napišete dramu o tom tragičnom događaju?Jesam, svakako, i nikako nisam pronalazila pravi način da se izrazim. Izuzetno cenim dve predstave o atentatu: Frljićevog „Zorana Đinđića” i Pakovićevog „Ubiti Zorana Đinđića” i nadam se da tu nije kraj te linije inspiracije i da će ih biti još. Ipak, sebe ne vidim kao autorku komada koji se bavi direktno političkim događajem, o tome pišem svoje druge tekstove, a za drame ostavljam ambivalentne priče o ljudima preko kojih se prelamaju važni događaji istorije.Verujete u plemenitost Principovog i mladobosanskog jugoslovenstva. U mladobosancima ste pronašli svoje političke ideje, zar ne?Kao autorka uvek u svojim temama pronalazim i učitavam sebe, i kada pišem naizgled autobiografske drame, ja zapravo konstruišem svoju imaginarnu biografiju, slažem svet prema svojoj meri, krojim ga i sečem onako kako ja želim da on bude. U političkim uverenjima, ali pre svega u dilemama mladobosanaca, naravno da sam pročitala, ali i upisala sebe, meni je ta ideologija beskrajno bliska, ali su mi njihove etičke dileme još bliže.Kakvu reakciju publike očekujete u Beču, za čije pozorište Šaušpilhaus ste po narudžbini i napisali tekst?Ne očekujem aklamativno prihvatanje, tekst ipak problematizuje školski odnos prema atentatu čija je žrtva ipak bio austrijski prestolonaslednik. Iako naša publika neupućena u kulturnu produkciju naivno misli da „porudžbina” znači raditi po nečijem nalogu, tako što ti neko zatraži „šta” da napišeš, stvari su sasvim daleko od toga. Ja već 15 godina pišem isključivo prema porudžbinama, inače se sama zbog svog nepoverenja u sopstveni izraz, nikad ne bih naterala da nešto uopšte stvorim. To ne znači da mi je iko ikad rekao šta i kako da napišem, već samo i isključivo moje obavezivanje da premijera komada bude u određenom roku.Kakav efekat ste hteli da postignete naslovom „Mali mi je ovaj grob”?„Mali mi je ovaj grob” je autentična replika, nešto drugačije komponovana Dragutina Dimitrijevića Apisa, dok je na sve načine pokušavao da odloži svoje pogubljenje na brdašcu kraj Soluna. Mali mi je ovaj grob je višestruka metafora, i megalomanske slike sebe, kojoj smo kao kultura skloni, a u koju je Apis posebno bio uronjen, ali i nekog onostranog krika jednog čoveka čije delo ne skončava njegovom fizičkom smrću, već nas i iz tog groba i dalje ne samo posmatra već usmerava, a neretko vodi u novu kataklizmu. „Apis je ružan kao đavo”... Za razliku od Gavrila Principa, Dragutina Dimitrijevića Apisa predstavljate kao najmračnijeg junaka, šekspirovskog tipa. U svojim didaskalijama, a ovog puta sam se baš uzdržavala da ih ne pišem onako obimne kao obično, puštam sebi kao autorki na volju da donosim vrednosne sudove i o junacima i o događajima, ja ih komentarišem, potcrtavam, izokrećem, podsmevam im se. Sve što lično osećam za Apisa i kao istorijsku ličnost i kao politički fenomen nekako je zgusnuto baš u toj didaskaliji, osećam ga kao đavolsku opasnost, ono rugobno lice koje se skriva u prvom sloju odmah kad zagrebemo ispod površine. Mislim da je ta rugoba ono što kao društvo skrivamo i zatrpavamo, umesto da se suočimo sa njom i zato čitavo društvo već više od veka ostaje talac tog demonskog zla.Vaši stavovi nisu stavovi većine, već često izazivaju agresiju. Koliko vas takve reakcije troše?Troše me naravno, sve me troši. Svaki moj komad i svaki moj tvit me potroši do potpunog isključivanja baterije. Radim mnogo i stalno, provodim desetak sati dnevno u čitanju, pisanju, učenju, pripremi predavanja i uvek strahovito sumnjam u sve. Ta sumnja je ono što najviše troši, mnogo više od agresije skrivenih ljudi. Kada bi svi ti mrzitelji mogli da shvate koliko mene samu uništava svako pisanje i samo jedne stranice drame, ne bi trošili vreme i energiju da me dotuku. Sebi sam mnogo veći neprijatelj ja.Svoje traume lečite pisanjem. Koju vrstu mentalne gimnastike upražnjavate?Ja sam dosta psihorigidna osoba kojoj smeta svaka promena i narušavanje nekog površinskog reda. Moj životni ritam se zasniva na tome da me održava da ne potonem, kada se naruši, ne umem da funkcionišem. Veoma mnogo čitam, malo i pišem, gledam na dnevnoj bazi nekoliko filmova i tv serija, trošim se fizički u sportu i cenim svoju izolaciju i tišinu. Sa prijateljima se dopisujem, kao nekad kada su ljudi pisali pisma. Internet je moja sigurna kuća i u svemu tome mi brzo prođe dan. Pisanje je težak i naporan rad koji svaki put ima samo jedan siguran rezultat: vodi vas, korak po korak, sve bliže smrti.

http://www.b92.net/k...4&nav_id=765035 Edited by Yoda
Link to comment
  • Replies 433
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • MancMellow

    52

  • Prospero

    35

  • Yoda

    33

  • Turnbull

    32

Pa ako ti je dobro, onda nista.Inace, intervju je OK i ne vidim sta bi generalno bilo sporno.
Osnovna teza, Mladobosanci nisu iskorišćeni, planirali su niz atentata i sa Crnom rukom su samo našli zajednički interes. Njihov idejni tvorac, Bogdan Žerajić je izvršio neuspeli atentat četiri godine ranije na bosanskog guvernera. Edited by dillinger
Link to comment
Osnovna teza, Mladobosanci nisu iskorišćeni, planirali su niz atentata i sa Crnom rukom su samo našli zajednički interes. Njihov idejni tvorac, Bogdan Žerajić je izvršio neuspeli atentat četiri godine ranije na bosanskog guvernera.
Dobro, ko bi gledao takav komad :D
Link to comment
Pa ako ti je dobro, onda nista.Inace, intervju je OK i ne vidim sta bi generalno bilo sporno.
Sporno je povlacenje paralela izmedju dva vremena gde paralela nema. Klasicna projekcija trenutnog stanja u proslost tako karakteristicna za drugosrbijance™.
Link to comment
Osnovna teza, Mladobosanci nisu iskorišćeni, planirali su niz atentata i sa Crnom rukom su samo našli zajednički interes. Njihov idejni tvorac, Bogdan Žerajić je izvršio neuspeli atentat četiri godine ranije na bosanskog guvernera.
Zar nije poštovani Vladimir Gaćinović bio osnivač i ideolog Mlade Bosne?edit: a obožavam i te fore i naknadna umivanja, kao samo su našli zajednički interes...pa jebem mu miša, rukovodstvo Mlade Bosne je bilo zavedeno u članstvu Crne Ruke pod brojevima 201-220 (parafraziram brojeve, ali taj je neki rad u pitanju...ljudi su bili članovi Crne Ruke).
Eh, da je samo za "II-gosrbijance"... Nego, ok, ona sama kaže da nema pojma ni o čemu. Lični doživljaj, umetnos', nebitno.
Pa da, ali se ide i korak dalje, i nastavlja da se ovoj bednoj službi koja se bavi nameštanjem pevaljki direktorima firmi pripisuju natprirodne moći, i to uprkos tome što je sama služba™ doživela nekoliko brutalnih čišćenja, i pre i posle ratova i revolucija. Potpirujući manijakalne strahove II Sorabije, a nekim čudnim putem, i podstičući divljenje ka službi. Edited by Filipenko
Link to comment
Pa da, ali se ide i korak dalje, i nastavlja da se ovoj bednoj službi koja se bavi nameštanjem pevaljki direktorima firmi pripisuju natprirodne moći, i to uprkos tome što je sama služba™ doživela nekoliko brutalnih čišćenja, i pre i posle ratova i revolucija. Potpirujući manijakalne strahove II Sorabije, a nekim čudnim putem, i podstičući divljenje ka službi.
Pa mislim, prvo da se ne izgubi iz vida da je reč o pozorišnom komadu. Ok, angažovanom, kao, ali svakako ne piše monografiju o Mladoj Bosni (doduše, tek to niko ne bi čitao, no to je drugi problem...). Elem, osim što je reč o projekcijama, tu imamo sve. Najprostije naravoučenije "i sad je kao što je bilo, viš ti to majku mu", "tragična mlada ličnost", "zli pripadnik deep state-a"...još malo pa Homeland. Mislim, ne može sad da dođe od osnovnoškolskog znanja i sopstvenog kritičkog aparata do naprednih tehnika spoznaje prošlosti za par meseci. Ugovor je potpisan, a i, rekoh, potreban je polunevini naivni tragični mladi akter na kome se slamaju bespuća povijesne zbiljnosti. Jbg, i meni da neko da da (jbt, treće "da" :isuse: ) napišem telenovelu na tu temu za nekoliko meseci, pored, khm, malo veće stručnosti napisao bih potresnu priču o mađarskoj nestajućoj aristokratiji oličenoj u Tisi koju zli Germani guraju u sopstvenu propast ^_^
Link to comment
Eh, da je samo za "II-gosrbijance"... Nego, ok, ona sama kaže da nema pojma ni o čemu. Lični doživljaj, umetnos', nebitno.
Za prve dve recenice +1, ova treca - mislim da nije nebitno, jerbo Biki i ovom svojom dramom™ ulazi u sumu vrlo zeznutih reviziosentimenata koji ce svoj momentum dosegnuti u Sarajevu 2014.
Zar nije poštovani Vladimir Gaćinović bio osnivač i ideolog Mlade Bosne? edit: a obožavam i te fore i naknadna umivanja, kao samo su našliPa da, ali se ide i korak dalje, i nastavlja da se ovoj bednoj službi koja se bavi nameštanjem pevaljki direktorima firmi pripisuju natprirodne moći, i to uprkos tome što je sama služba™ doživela nekoliko brutalnih čišćenja, i pre i posle ratova i revolucija. Potpirujući manijakalne strahove II Sorabije, a nekim čudnim putem, i podstičući divljenje ka službi.
A ne, ne, Biki tvrdi da je Apis Lekin Bogotvorac, dok se Broz tu javlja tek onako usput kao kao duh Hamletovog Lekinog oca (kad smo vec kod Apisa kao sekspirolikog junaka)...
Do rehabilitacije pre svega Apisa dolazi ’53. godine kada ponovo počinje solunski proces, odnosno revizija solunskog procesa do koje je došlo tako što je Aleksandru Rankoviću, tadašnjem Apisu pedesetih godina, šefu tajne policije, stigao anonimni dopis i rekao ‘zdravo’, pa vidi šta je stvarno bilo, Apis je nepravedno pogubljen. Što i jeste, jer za to za šta je suđen nije bio kriv – ali on je zapravo suđen zbog toga što je radio o glavi, što je bio jači od svake države, što je spremao atentate na sve i što je već jednog kralja ubio.--------------------------Na sahranu tog drugog crnorukca Rankovića u Beogradu došlo je sto hiljada ljudi. Takvi su ovde najpoštovaniji. Ranković je u stvari ponovio solunski proces i rehabilitovao Apisa, i Tito je zapravo rehabilitovao celu Mladu Bosnu, pa je ’53. postavio onu ploču. Na neki način veličaju Mladu Bosnu u onom ideološkom smislu, što oni i jesu bili, jer oni jesu Ur-Jugoslavija, njihovi napori su bili socijalistički, pa i komunistički napori, jer oni su bili za jednakost ekonomskih sredstava.
http://pescanik.net/...ija-21-06-2013/ Edited by Yoda
Link to comment
Za prve dve recenice +1, ova treca - mislim da nije nebitno, jerbo Biki i ovom svojom dramom™ ulazi u sumu vrlo zeznutih reviziosentimenata koji ce svoj momentum dosegnuti u Sarajevu 2014.
Erm, 2014-ta je lost cause, čini mi se. Što se tiče godišnjice, naravno, daleko bilo da je konačno. Pošto smo već zaključili da smo izgubili Drugi sv. rat, mi polako zaključujemo da je veliko pitanje šta je tu u stvari bilo i Prvom sv. ratu. Ukratko, mi ne znamo baš 100% ni šta sebi da kažemo, a drugima, osim retkih primera, ništa ni ne pričamo. Kad dođe 2018/19 i ona druga 100godišnjica, samo će nam reći: jesmo vam govorili da ste bili budale, a mi ćemo, kako ja vidim da stvari idu, samo reći - pa da, jesmo. Užasno sam pesimističan, tako da mi je, ono, jedan pozorišni komad više-manje...
Link to comment

Saglasan, s tim sto mislim da oko WWI bas ne moramo da se namestamo mecki na rupu. Znaci, bez spisateljstva za razne becke i ostale revizionisticke kujne™, posto drzim da ti bas i ne bi dobio pozivnicu koju je Biki dobila.Ljudi su samo pokucali na otvorena vrata.

Link to comment
pa jebem mu miša, rukovodstvo Mlade Bosne je bilo zavedeno u članstvu Crne Ruke pod brojevima 201-220 (parafraziram brojeve, ali taj je neki rad u pitanju...ljudi su bili članovi Crne Ruke).
Jel javljeno ovo onim revizionistima s crtica o wwI?
Kad dođe 2018/19 i ona druga 100godišnjica, samo će nam reći: jesmo vam govorili da ste bili budale, a mi ćemo, kako ja vidim da stvari idu, samo reći - pa da, jesmo. Užasno sam pesimističan, tako da mi je, ono, jedan pozorišni komad više-manje...
A zašto je to i kome uopće bitno šta će se misliti o ratu od prije 100 godina? Ne prvi put u vezi s ovom temom naznačuješ kao da je to jako važno, kakvo će biti predominantno mišljenje o događajima iz prošlosti, kao da iz toga proizilazi nešto bitno za sadašnjost. Ma koliko se češkao po glavi, ne uspijeva mi dokučiti šta bi to bilo.Pogotovo u Gavrilovom slučaju se situacija mijenja skoro iz decenije u deceniju. Dok je bio preteča Tita bio je ok; kad je postao preteča Miloševića prestao je biti ok. Još ništa nije gotovo, valja Gavrilu dati još koju šansu, još se ništa ne zna. Sad kako stvari stoje je ubojica, zločinac. Edited by king louie
Link to comment
Saglasan, s tim sto mislim da oko WWI bas ne moramo da se namestamo mecki na rupu. Znaci, bez spisateljstva za razne becke i ostale revizionisticke kujne™, posto drzim da ti bas i ne bi dobio pozivnicu koju je Biki dobila.Ljudi su samo pokucali na otvorena vrata.
Pa ok, ja mislim da nije nista sporno u tome da i ovde (pogotovu ovde) postoje razlicita misljenja o tome. Na kraju krajeva, i to je nekakva snaga. Samo velim da sa jedne strane imamo "Biki" i slicna gledista, a s druge strane sada vec 1 dugo plakanje nad tim (doduse bazirano na izvorima, ali nije sve stvar vernog prenosenja izvora, nego i perspektive neke, valjda...) kako je sve bilo ili uzalud ili da je, ovoga puta sama Srbija, bila u ulozi te naivne budale. Uz sva razlicita misljenja, 100 godina je vec proslo, mora se imati neka jasna svest o tome sta se radilo. Da li je bilo slucajno (primer Sleepwalkers), da li je bilo smisljeno, od koga, kao posledica cega, itd. Ogromna je vojna bila, mnooogo ljudi je poginulo, znam da ostali nece shvatiti, ali istoricari bi trebalo - dugujemo im nekakvu, bar bazicnu, istinu. Dokumentovanu, ispitanu, razlozno objasnjenu. Ne kukanje na tajne sluzbe ili, s druge strane, na sopstvenu blesavost.Kinze, zvucace potpuno otrcano, ali istina je bitna, a ona je, kao i dosta puta, jako slozena, ali ne i nedokuciva. Ja te potpuno razumem sto pitas "a sta je to bitno danas, sta ce se to promeniti danas". Najiskrenije, nemam pojma. Mogu da nagadjam, ali to ne sluzi nicemu,
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...